ovaj zemaljski i onaj podzemni, da je duh ubijene žene proganjao porodicu. Čuli su se smeh i glasovi, njištanje vranaca kao iz podzemlja, naročito prvih nekoliko nedelja. Tada sam posumnjao da su vranci bili sakriveni u onom podrumu koji smo Aleksa i ja otkrili kao deca i otišao sam da potražim ulaz. Ali, kuća je bila obrušena, u podrum se bez kopanja nije moglo ući, te sam posadio drvo u blizini ulaza u podrum, u znak sećanja na mog prijatelja Aleksu Lakića, na mestu gde smo se nekada zajedno igrali … Dobro sam to učinio, jer su sledećih godina seljani razvukli cigle i sav preostali materijal. Brzo su zaboravili velikodušnost Aranđela Lakića i oskrnavili su mu ognjište. O mestu gde je stajala kuća svedočiće drvo koje sam posadio i koje je, hvala bogu, lepo napredovalo … Zadnjih godina, kad god dođem u Lakiće, sednem pod to drvo i razgovaram sa Aleksom …“
Laki ga je slušao neobično pažljivo, naročito kad je Ivan pomenuo podrum, pa reče:
„ To je ono drvo na padini brda, koje je pre petnaest godina precepio grom! Jedino ono ima više od sto godina! … Znači, Aranđelova kuća nije stajala na istom mestu kao moja … Jasno je, imao je on veliko imanje, ne bi to sve stalo na sam vrh brda! Onda ja orem na pogrešnom mestu, ulaz u podrum treba tražiti niže od drveta, pa prema šumi!“ reče Laki, pa dodade: „ Hvala ti Ivane, mnogo si mi pomogao!“
Mihajlo je gledao u svoju rakiju dok je Laki pričao, pa podiže glavu i pogleda u Lakija:
„ Ne verujem ja da ti tražiš konjske kosture, kô moj čukundjed Vukadin. On je iskreno verov’ o u nevinost Aleksinu, pa kosti proročice ne bi ni tražio … Misliš da je Aleksa Lakić tela ubijenih sakrio u podrum?“ Laki tiho odgovori: „ Da, mislim da jeste … Nije to bio običan podrum, bila je to čitava pećina, sa ulazom iz podruma kuće, a izlazom više od sto metara prema šumi, toliko velikim da je tu mogla biti uterana kočija sa konjima. Kad se iznutra izlaz zatvori, nemoguće ga je spolja otvoriti, niti otkriti … Tamo se u mraku Aleksa krio danima, a izašao je verovatno tek kad je skroz poludeo. Odjednom se pojavio, kroz podrum, i tako pomračena uma nije znao da objasni gde je bio … Kočija sa konjima
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 205