plavom pamučnom krpom. Tom pomalo opsesivnom radnjom izazivao je mukli gnev supruge, koji je ostao potisnut i nikada otkriven tokom četrdeset i dve godine braka. Gospodin M. je stao naspram slike i zagledao se u nju. Staklo je upilo njegov lik i pomešalo ga sa portretom. Kada je bolje pogledao video da naspram njega u odrazu stakla stoji nepoznat čovek. Gospodin M. je uvek bio besprekorno izbrijan i imao je sedu, uredno podšišanu kratku kosu, zelene oči i širok, blago zaobljen nos. A sada je iz odraza stakla u njega zurio mršav čovek smeđe kose sa dubokim zaliscima. Čovek je imao gustu šiljatu bradu i brkove. Sitne oči iznad grbavog kukastog nosa posmatrale su stvarnost strogo i prodorno, ali sa prisenkom sete koja je umnogome nalikovala ženinoj sa slike. Neznančeve oči stopile su se sa ženinim, utonuvši u njih kao da su neraskidivim nitima večne privrženosti vezane tako da im ni prostor ni vreme ne mogu ništa.
Gospodin M. se počeša po nosu. Činio je to nesvesno kada bi bio iznenađen ili kada bi mu bilo pomalo nelagodno. Isto učini i čovek u odrazu. Onda se gospodin M. blago nasmeši i klimnu glavom u znak pozdrava. Isto učini i čovek u odrazu. Gospodin M. pruži ruku ka kvadratnom drvenom stočiću sa nogarama u obliku lavljih šapa čiju je belu boju vreme prekrilo žućkastom patinom. Na njemu je stajao stari gramofon koga ni u doba pametnih telefona i vrhunskih aparata za slušanje muzike, gospodin M. nije želeo da se odrekne. Kada je stavio iglu na ploču, sa gramofona je zaječao vrhunac opere Suton, Stevana Hristića.
Sve je svršeno. Odluka je donesena! Umreću. Ali kada? Kako odrediti datum sopstvene smrti? Samo jednostavno reći, umreću u četvrtak u pola jedanaest prepodne?! Možda je noć ipak prikladnije vreme za smrt? Uveče leći, poljubiti gospođu M. u čelo pred spavanje, kao što sam radio svake večeri otkako smo se venčali i onda se ujutru jednostavno ne probuditi. I kad gospođa M. ustane, razmakne zavese i pozove me, neću se odazvati. Onda će ona, onako bunovna, kiselkastog jutarnjeg zadaha, prineti ruku ka belom prekrivaču i kada me bude otkrila, videće ukočeno i već potamnelo telo onoga koji je do sinoć bio njen suprug. Da li će gosođa M. vrisnuti, nežno zaplakati ili se možda skriveno nasmešiti, to gospodin M. nikako nije mogao znati.
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 19