cvetova čiji se slatkasti miris uvlačio u stanove. Lišće oraha je celog leta pevušilo pesme na nekom nerazumljivom jeziku. Sada je dvorište bilo gnjilo, tiho i pusto, a vazduh je mirisao na čađ.
Snažan nalet košave provukao se ispod iskrivljenog drvenog rama kuhinjskog prozora i leden vazduh hrupio je u stan. Gospodin M. se stresao. Udaljio se od prozora i prišao frižideru. Guma na požutelim vratima frižidera bila je slaba, pa su se ona uz škripu otvorila pri prvom laganom dodiru. Drhtavim rukama, načetim tamnim staračkim pegama, gospodin M. je iz frižidera uzeo dva bleda jajeta i ubacio ih u crveni lonac sa vodom koji je stajao na šporetu. Jaja pljusnuše i voda prsnu ostavljajući nekoliko mokrih mrlja na njegovoj sveže ispeglanoj košulji u boji slonove kosti preko koje je nosio sivi vuneni džemper zakopčan sa četiri prozirna staklena dugmeta. „ Do vraga!“ kriknuo je i rukom obrisao vodu sa odeće.
Onda je naglo oborio pogled i odmah zatim pomalo postiđeno, ispod oka, pogledao u pravcu reprodukcije slike koja je bila okačena na severnom zidu trpezarije. Zidovi trpezarije bili su oblepljeni tamnozelenim tapetama sa motivima sitnih srebrnih ptica u letu. U njima je tek sada prepoznao sokola. Gospodin M. iskorači iz kuhinje. Retke rese zavese koja je odvajala kuhinju od trepzarije, sastavljene od stotina oblih staklića, zazveckaše i pomilovaše ga po licu i ramenima. U tri brza koraka priđe slici. Po srebrnkastom ramu slike, jedan iznad drugog, bili su izrezbareni cvetovi šiljastih latica. Cvetovi bi mogli biti cvetovi jasmina. Sa slike je upitnim i setnim pogledom gledala žena prodornih plavih očiju. Svetlosmeđa kosa bila joj je podignuta u visoku punđu. Plava kragna u boji ženinih zenica skrivala je svaki milimetar kože na vratu. Sezala joj je skroz do ušiju i blede kože brade. Ženu je okruživala beličasta svetlost i nežno joj se svijajala uz obraz. U prostoru iza, pomalo vidovnjački zloslutno, gomilali su se gusti nanosi tamne, modre i purpurne svetlosti. Zašto su mu ti nabubreli mračni kovitlaci, otkako je kupio sliku, izazivali strah i tugu, gospodin M. do danas nije znao. Na desno ženino rame prekriveno plavom tkaninom, pao je tanak snop svetlosti boje skorele krvi.
Staklo koje je prekrivalo sliku bilo je besprekorno čisto. Gospodin M. ga je svakog jutra, čim bi ustao iz kreveta, dugo i pažljivo brisao
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 18