Dalje u beležnici nalazili su se crteži stadiona, pogled na grad sa nebodera, odeće ljudi, televizori, mobilni telefoni...
I to je bilo sve. Time se završio Pistorijusov dnevnik. On je nestao a beležnica je ostala i još par stvari od garderobe. Da li je otišao u šetnju bez ovih stvari, misleći da će se kao i uvek vratiti u sobu ili je sve vešto smišljena prevara, priča koja bi trebala da pokaže da postoje paralelni svetovi i vremena.
Postoji samo jedan način da to saznam. Sutra. U katedrali svetog Pavla sigurno nešto znaju o slučaju oca Pistorijusa. Ako je zaista postojao.
Te noći spavao sam nemirno i sa snom koji se prekidao i nastavljao. Sveštena lica, inkviziciju, smešteno u sadašnje vreme. Kao da je moj san bio deo neke paralelne stvarnosti u kojoj su preživela stara crkvena verovanja i pravila.
Kada sam se probudio uzeo sam ranac i u njega stavio Pistorijusove stvari i krenuo ka crkvi.
Naravno u dnu stepeništa me je sačekala gazdarica. Iz njene kuhinje dopirao je miris prženih jaja i slanine. Obrisala je šake o kecelju i upita me: „ Gde ćeš tako rano?“ „ Idem u šetnju,“ odgovorih, „ volim da prošetam dok je još čist vazduh.“ „ Lepo, lepo“, uzvrati ona. „ A kada se vraćaš, da ti spremim doručak?“ „ Brzo ću,“ rekoh i izađoh. Do crkve sam stigao za desetak minuta. Sačekao sam da se završi misa i narod raziđe i onda priđoh župnuku. „ Dobro jutro oče,“ rekoh mu a onda pređoh na konkretnu stvar.
„ Da li je nekada ovde služio otac Pistorijus?“
„ Bog ti pomogao sine,“ reče prvo a onda nastavi, posle kraćeg razmišljanja, odmahnuvši glavom. „ Ne od kada sam ja ovde. Ne poznajem nijednog sa tim imenom.“
„ Pa i niste ga mogli poznavati. On je živeo i radio pre više od dvesta godina“, rekoh.
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 14