30. maj 2008.
Još uvek sam ovde, u ovom vremenu i pitam se da li je sve ovo samo san ili je san možda bio ono što sam mislio da sam nekada živeo. Pošto ne mogu samo rečima da opišem sva čuda, pokušaću da nešto od viđenog nacrtam i opišem čemu služi i kako se te stvari nazivaju.
Sada je sledio niz crteža. Dobro je vladao rukomi vrlo precizno je nacrtao automobile, tramvaje, brodove, solitere, avione, kamione i autobuse i uz svaku sliku davao opis i objašnjenje. Mene je to najviše podsećalo na tajanstveni Vojničev manuskript, samo malo drugačiji, pa ja Pistorijusovu beležnicu nazvah Pistoriusov manuskript.
2. jun 2008.
Olovka kojom pišem je neka vrsta pera koje se ne mora umakati u mastionicu. Mastilo je negde unutra i curi kada pritisnem olovku. Deluje mi kao da može večito da piše. Gazdarica i dalje gunđa i traži novac. Ponudio sam joj zlatni krst ali ona želi baš novac. Ne shvatam, možda misli da je krst od lažnog zlata?
Izašao sam napolje da izbegnem njena gunđanja. I tu me je zatekao novi užas. Puno mladih je hrlilo ka nekom mestu, nekoj vrstio arene, koju su nazivali stadion. Tu se održavao muzički koncert. Muziku su zvali rok, hevi metal. A svi mladi su bili istetovirani, probodenih usana ili noseva nekim iglama. Majice koje su nosili su uglavnom bile crne i sa bezbožnim slikama i natpisima. Neki od natpisa bili su Black Sabath ili Sympathys for the devil... A na slikama su bile zmije ili ljudi maskirani u demonska bića a ispod toga nevin natpis ispisan oštrim, uglastim slovima KISS.
Muzika, čiji sam eho čuo stojeći u blizini stadiona bila je bučna i nerazumna i često prekidana povicima publike. Želim da što pre odem odavde a ako je san da se završi već jednom...
18. jun 2008.
Ne pišem dnevnik svakog dana. Događaji se ponavljaju. I u stani u i u gradu. Gazdarica je nervozna, neprestano traži novac. Ne mogu naći kupca za krst a čini mi se da me samo svešteno odelo čuva od završetka u tamnici. Ali pitanje je dokle i to može da traje. Moram naći neko rešenje, neki posao, jer čini mi se da ću ovde ostati zauvek odvojen od ljudi koje znam, koji me vole i cene. A nadam se, ipak se nadam da ču se vratiti i zato još uvek crtam i beležim neobične stvari.
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 13