vode prvo proviriše džinovski prsti . Dugi i glatki . Obuhvatiše svijetli stub i zatresoše most . Za njima su izronile ruke a potom i tijelo sastavljeno od ljudskih kostiju . Lobanja je izvirila posljednja , sitna i bijela . Iz širom razjapljene čeljusti dopirao je stravičan vrisak . Probijao mu je uši , punio glavu i pritiskao mu misli . Dozivali ga tuđi glasovi . Šaputali mu . Puni bola i prijekora . A on je nijemo zurio u lice Smrti priljubljeno na okno prozora . Voz se tresao i samrtnički škripao . Staklo ciknu i oštre krhotine prekriše mladića zarivajući mu se duboko u tijelo . Bolan jauk mu pobježe sa usana . Hladni prsti Smrti uhvatiše ga za vrat i stegnuše ga svom jačinom . Alen se otimao i borio ... Gubio je dah . Hroptao i pružao ruke ka Iblisu koji je mirno stajao pored njega i smiješio mu se . Na izmaku snaga pogledao je u Neretvu . Bila je crna i uzavrela od leševa . „ Znaš , i Smrt mora večeras slaviti !“ „ Ti si moj novogodišnji poklon za nju !“ „ Samo joj reci da te šalje Iblis Azazilaj !“ starčev glas se gubio u daljini . Smrt ga je vukla niz glatke stubove mosta . Gutao je sopstvenu krv i gušio se u njoj . Crna Neretva ga uze u svoj ledeni zagljaj i odvuče u dubinu . Na samo dno .
Pisak lokomotive razliježe se planinom Ivan , voz se zatrese , zbaci sniježnu kapu sa sebe i krenu .
Alen se trže , uhvati se za vrat i duboko udahnu gutajući halapljivo zrak . Pluća su ga boljela a u ustila je imao čudan metalni ukus . Naglo se uspravi i pogleda oko sebe . Bio je u svom kupeu . Neretva pod njim je nestajala , vijugajući svojim kamenim koritom . Alen se nasmija glasno . Bio je to san ! Klupa preko puta njega je bila prazna , prozor zatvoren . U kupeu je bilo toplo i ugodno . Mjesečina je ulazila i plesala po teškoj draperiji osvjetljavajući svaki njen djelić . U daljini se čuo glasan razgovor trojice mladića i vriska djece iz prvog kupea . Iblis Azazilaj ! Iblis Azazilaj ! Škripalo mu je i dalje u ušima dok je voz nestajao u tunelima , probijao se kroz planine , slijedio rijeku , sad sa desne sad sa lijeve obale . Alen se ljuljao u ritmu vožnje , budan . Oštri vrhovi Veleža svjetlucali su pod mjesečinom okićeni svojim sniježnim , novogodišnjim ukrasima . Srce mu se steglo u grudima kada je ugledao Stari most okićen žutim reflektorima .
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 132