Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #16 - MULTIVERZUM | Page 132

vode prvo proviriše džinovski prsti. Dugi i glatki. Obuhvatiše svijetli stub i zatresoše most. Za njima su izronile ruke a potom i tijelo sastavljeno od ljudskih kostiju. Lobanja je izvirila posljednja, sitna i bijela. Iz širom razjapljene čeljusti dopirao je stravičan vrisak. Probijao mu je uši, punio glavu i pritiskao mu misli. Dozivali ga tuđi glasovi. Šaputali mu. Puni bola i prijekora. A on je nijemo zurio u lice Smrti priljubljeno na okno prozora. Voz se tresao i samrtnički škripao. Staklo ciknu i oštre krhotine prekriše mladića zarivajući mu se duboko u tijelo. Bolan jauk mu pobježe sa usana. Hladni prsti Smrti uhvatiše ga za vrat i stegnuše ga svom jačinom. Alen se otimao i borio... Gubio je dah. Hroptao i pružao ruke ka Iblisu koji je mirno stajao pored njega i smiješio mu se. Na izmaku snaga pogledao je u Neretvu. Bila je crna i uzavrela od leševa. „ Znaš, i Smrt mora večeras slaviti!“ „ Ti si moj novogodišnji poklon za nju!“ „ Samo joj reci da te šalje Iblis Azazilaj!“ starčev glas se gubio u daljini. Smrt ga je vukla niz glatke stubove mosta. Gutao je sopstvenu krv i gušio se u njoj. Crna Neretva ga uze u svoj ledeni zagljaj i odvuče u dubinu. Na samo dno.
Pisak lokomotive razliježe se planinom Ivan, voz se zatrese, zbaci sniježnu kapu sa sebe i krenu.
Alen se trže, uhvati se za vrat i duboko udahnu gutajući halapljivo zrak. Pluća su ga boljela a u ustila je imao čudan metalni ukus. Naglo se uspravi i pogleda oko sebe. Bio je u svom kupeu. Neretva pod njim je nestajala, vijugajući svojim kamenim koritom. Alen se nasmija glasno. Bio je to san! Klupa preko puta njega je bila prazna, prozor zatvoren. U kupeu je bilo toplo i ugodno. Mjesečina je ulazila i plesala po teškoj draperiji osvjetljavajući svaki njen djelić. U daljini se čuo glasan razgovor trojice mladića i vriska djece iz prvog kupea. Iblis Azazilaj! Iblis Azazilaj! Škripalo mu je i dalje u ušima dok je voz nestajao u tunelima, probijao se kroz planine, slijedio rijeku, sad sa desne sad sa lijeve obale. Alen se ljuljao u ritmu vožnje, budan. Oštri vrhovi Veleža svjetlucali su pod mjesečinom okićeni svojim sniježnim, novogodišnjim ukrasima. Srce mu se steglo u grudima kada je ugledao Stari most okićen žutim reflektorima.
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 132