Kolodvor u Mostaru bio je prazan. Iznad perona žmirkala je žuta sijalica. Alen napokon ustade i uze svoj ruksak. Nabaci ga na leđa i požuri ka izlazu. Svi kupei su već bili prazni. Brzo prođe pored brkatog konduktera i izađe na mokri kolodvor. Tamo je stajala otpravnica vozova. Niska, debeljuškasta žena u utegnutoj plavoj uniformi i sa tamnom šapkom na glavi. Držala je palicu u rukama i mahala. Ličila je na one iz Sarajeva i Raštelice. Opet umišljam! Pomisli, nasmija se i zakorači na glatki mostarski kamen.
Udahnuo je duboko svoj rodni grad. Mirisao je drugačije. Čisti zrak pun soli i mora koje je vjetar južnjak donosio sa Jadrana štipao mu je nosnice. Osjetio je i jak miris borovine sa Prenja. Penjao se uskom, skliskom ulicom koja je vodila njegovoj kući. Dvorište je bilo u tami, a blaga svjetlost je dopirala sa prozora.
Ušao je u hodnik, skinuo čizme i kaput. Čuo je majčin smijeh koji je dopirao iz kuhinje i očev veseo glas. Otvorio je vrata ušao u sobu. Bilo je toplo i mirisalo je na hranu. Majčino okruglo i rumeno lice se ozarilo od sreće kada ga je ugledala. Bila je obučena u ljubičastu haljinu sa zlatnim šljokicama. Plava joj je kosa bila pokupljena u punđu. Otac je, uobičajeno bio u crnom odijelu i prugastoj kravati stegnutoj čvrsto uz vrat. Kratko ošišan i izbrijanog lica, tamnih očiju i obrva, činio mu se opušteniji no obično. I stara santa leda se otopila za praznike! pomisli Alen i priđe roditeljima i zagrli ih. Napokon sam kući! pomisli, odahnu i krenu ka stolu sa hranom.
Iznenada pogled mu pade na staru fotelju. Okrugla beretkica namještena ulijevo mrdala se na sjajnoj i gustoj, crnoj kosi. Visoka prilika ustade, zakorači ka njemu i nasmiješi se. Tamno i zategnuto lice nepoznatog mladića zbunjivalo ga je. Široki, bijeli zubi sjajili su mu pod punim i crvenim usnama a ispod tankih obrva gledala su ga dva siva oka. Rupica na bradi mu je titrala pod smiješkom. U lijevoj ruci je držao kožnu aktovku. Istu onakvu kakvu je imao starac iz voza. Alen protrnu. Ovaj isti Iblis, samo mlađi. Možda mu je sin? pitao se u sebi i gledao preneraženo u sjajne oči gosta.
„ Stigao sam prije tebe!“ poznati glas ga još više prestraši. Miris duhana i lavande nadraživao mu je nosnice. Disao je duboko i isprekidano, ponavljajući u sebi: Ovo je samo san! Ja sanjam! Sanjam!
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 133