Samo da me ne počne peglati sa glupostima! mislio je Alen dok je trljao promrzle šake. Nije mu se dalo raspredati sa nekim starcem. U glavi mu je tutnjalo, želudac mu se stezao od gladi a prste na rukama je jedva pomijerao. Koji kreten po ovakvom vremenu otvara prozor!
„ Starom prugom je nekada prolazilo i preko čet’ eres ´ vozova dnevno. A sad!“ starac reče i uzdahnu sjetno.
Zaboli me kako je nekad bilo! Ohladi, svega ti! Alen je drobio u sebi, još uvijek ljut na starca. Gledao je kroz prozor trudeći se da izgleda nezaineresovano u nadi da će ga ostaviti na miru.
„ Nekada je dolje bilo groblje! Baš ispod nas!“ mladić se trže na te riječi. Podiže glavu ka starcu, a on, kao da je osjetio mladićevu pozornost, promijeni glas i prošaputa kroz ispucale usne: „ Kaursko groblje!“ „ Kažu ako se dobro zagledaš, mogu se vidjeti kosti mrtvih na samom dnu rijeke!“ nastavljao je svoju priču starac. „ Kosti?“ kroz smijeh upita Alen. „ Da, kosti!“ Iblisov glas se postao tiši. „ Kada je ovakva mirna noć sa mjesečinom možeš ih vidjeti zagrljene na dnu Neretve.“ „ Koga?“ Alen je iznenađeno gledao u svog saputnika. „ Pa mrtve i Smrt!“ starčeve sive oči svjetlucale su čudnim sjajem dok je izgovarao te riječi. Ovaj je, fakat, skroz puk ´ o! Bolje da ga ignorišem! Razmišljao je mladić. „ Ali kažu da Smrt ne boli!“ starac zahropta od dima koji mu je izlazio na nos i usta. Među žutim prstima tinjala mu je cigareta. „ Ko kaže?“ mladić upita nesvjesno i ugrize se ljutito za usnu. Samo mi je falio ovaj ludak u kupeu! „ Čuj ko? Pa mrtvi!“ Iblis mu odgovori i nakašlja se jače. Alen se trže, odmjeri starca sažaljivo i pomisli: Iz kojeg li je filma ovaj izaš’ o?“ Okrenu se ka prozru, uvuče se dublje u svoj kaput i zagleda se u Neretvu.
Sitni valovi su skakutali po površini rijeke, plesali i tjerali sante leda nizvodno. Odjednom Alen opazi na sredini svijetlu sjenu obasjanu mjesečinom. Vijugala je veoma brzo uzvodno, probijajući se ka mostu. Zaustavila se tačno ispod visokih betonskih stubova. Iz crne
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 131