jim talentom za manipulaciju na kome bi mu pozavideo i jedan
istinski Bordžija, oteo od porodice koja je na osnovu genealoških istraživanja – vrlo popularnih ovih dana u Rimu, u želji
da se iskopa bilo kakva genetska veza sa plemstvom ili nekom
značajnom ličnošću iz vremena originalne renesanse – na njega
imala veće pravo. Moj muž je opasan čovek, koji živi za to da
pobeđuje. Moj muž je, istovremeno, čovek koji je, jednom osetivši čari slobode da radi šta god mu padne na pamet i da za
to prođe nekažnjeno, dozvolio zlu u sebi da pređe podnošljive
granice. On, naravno, nije izuzetak; to je relativno redovna
pojava kad god se sretnu muškarac i vlast. Zato mi neki ’moralno sumnjivi’ delovi našeg plana ne padaju ni najmanje teško.
U društvu gde vlada moral proste sile, moral u pravom smislu
reči mora strpljivo da čeka pravi trenutak da počne da se pozicionira. Do tada – cilj ne bira sredstvo. Ne, lažem: cilj uvek
može da bira sredstvo. Ja sam izabrala ono sa kojim mogu da
živim.
Bal je, zapravo, deo njegove izborne kampanje. Budući tokom poslednjih šest godina samo prvi čovek prvog čoveka Rima
– koji zbog narušenog zdravlja broji poslednje dane u svom raskošnom kabinetu – vreme je da preuzme njegovo mesto. Što
mu ja, naravno, neću dozvoliti. Potez koji sam smislila lišiće ga
šanse za to jednom za uvek, jer male sredine teško opraštaju
ponašanje koje će stići kao odgovor na pravu kombinaciju stimulansa – već sam odabrala mlade članice Kluba koje će preuzeti na sebe taj deo plana i uputila ih u njegove sklonosti do
najmanjeg detalja – i fine doze relaksanata, a koje će dobro plaćene paparazze verno zabeležiti i poslati na sve komunikatore
čijih kodova smo uspele da se domognemo, od ručnih, do onih
po restoranima i parkovima. I ne, ne brinem za sebe i šta će se
desiti sa mnom nakon toga. Ja znam kako da živim bez ’jake
muške ruke’ da me vodi kroz život. A činjenica da moji dalji
Argus Books Online Magazine # 15
21