delove tela – trošimo sate na uplitanje kose i dane po banjama, razmećemo se nakitom. Muškarci nose vrlo tesne pantalone sa ukrašenim šlicevima, ispod kojih se jasno ocrtava’ ženevski umetak za muškarce’, ponekad groteskno veliki. Ali upravo se u drami i komediji našeg načina života začela moja ideja. Zato me neke članice Kluba u šali zovu Lukrecija, a nekoliko njih čak i Makijaveli. Klub je, inače, klub u pravom smislu reči: Zvanično – to je Klub ljubiteljki renesanse: imamo slikarke i muzičarke i članice koje se bave studijama odeće i hrane tog davnog vremena; u stvarnosti – to je udruženje prosvećenih žena, koje poznaju istoriju ljudskog društva i umeju da misle svojom glavom.
15. april, 2079.
Julija osmotri u ogledalu svoje oslikane uši – jedno, pa drugo, moda zahteva da budu’ različite ali u harmoniji’ – napravi grimasu i uzdahne. Julija nema strpljenja za sve što moda ovih dana zahteva od žena. „ Znači, imamo plan“, kaže.
Ja skrenem pogled sa zlatnih pramenova oko moje glave koji se, jedan po jedan, pretvaraju u gnezdašca za drago kamenje, uhvatim njen pogled u ogledalu i klimnem glavom. Obe smo uzbuđene, a kako i ne bi bile?
„ Da, sve je dogovoreno. Počinjemo. Hteli su renesansu – daćemo im renesansu!“ Podignem čašu skupog spumantea koji je, kao i još skuplja tableta relaksanta – koju sam, po običaju, diskretno ćušnula u prsten – deo tretmana. „ Za renesansu!“ Za ponovno rađanje, u onom smislu u kome je svetu to potrebno. „ Za renesansu!“ kaže Julija i isprazni svoju čašu.
Prvi korak je dogovoren. I ako hoćemo da se njegov udarac ozbiljno oseti, moramo početi odlučno, i od samog vrha. Vreme: za nešto manje od mesec dana. Mesto: Palazzo Colonna, gde će se održati bal za elitu. Palazzo mog muža koji je, sa svo-
Argus Books Online Magazine # 15 20