Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #14 | Page 88

pištolj za pojas, uspravio se i otišao prema parkiranom autu. Minut kasnije Raša je video kako se kolima odve-zao prema Bitincu. Raša nije znao šta da radi, oklevao je. Znao je da mu je dužnost da pozove miliciju i hitnu pomoć, ako uopšte ima koristi od toga. Ušao je u kuću. Iz sobe se pojavi Duša, bunovna, očigledno se tek probudila. „Je l' se oprasila?“, upita. „Jeste, šes' komada. Što se toga tiče, sve je u redu.“ „A ko je to puc'o?“ Raši ovo pitanje dođe skoro smešno posle svega što je video. „Serdar ubio Radomira“, odgovori suvo. „Namrtvo?“ upita Duša. „Kuku, Rašo, pa što ne zoveš miliciju?“ „Nema više milicije, ženo, sad je to policija“, odreže Raša. „Pa to, zovi, je l' znaš broj?“ „Eno ti svi važni brojevi na zidu pored telefona, krupno ispisani“, reče Raša. „Pa zovi odma'!“ uzviknu Duša. „Nema potrebe, sad više niko ne mož' da mu pomogne“, reče Raša, ali ipak priđe telefonu i podiže slušalicu. Dok je bio u pola pokreta začuše se policijske zavijajuće sirene i plavi stojadin se zaustavi na raskrsnici. Ra ša spusti slušalicu. „Daj mi kišobran, idem da se prijavim“, reče. „Kukuuuu“, zakuka Duša, „zašta da se prijaviš crni čoveče?“ „Za svedoka, ženo, sve sam video“, reče Raša, uze kišobran i izađe na vrata. „Tako izgleda“, reče Raša. „Eno ga leži kod Žokine velike kapije.“ Argus Books Online Magazine #14 88