mladića sa flašama piva ispred sebe,
galameći i dobacujući jedni drugima.
Ušao je u prostranu, dobro osvetljenu
dvoranu sa reprodukcijama umetničkih
slika na zidovima. Konobar Mida je imao
na sebi belu bluzu i neizbežnu crnu leptir
mašnu pod grlom. Imao je uredno
podšišanu i počešljanu, iako sedu, kosu i
dobroćudno lice koje je ulivalo poverenje.
Iako je bilo raznih neugodnih i obesnih
gostiju, nikad nije imao nikakvih teškoća
sa njima, uvek je uspevao da sve reši
ljubaznošću. Bio je visok, koščat i imao je
krupne šake. Kad takvu šaku spusti na
rame obesnog gosta i stegne ga kao
stolarskom stegom, ovome je odmah bilo
jasno sa čime ima da se suoči ako se ne
urazumi. Zato se tako nešto i nije nikad
desilo. Dvorana je bila u obliku ćiriličnog
slova 'G'. Kraći krak je bio tzv. separe koji
je bio malo manje osvetljen nego glavna
dvorana. Serdar se uputio ka separeu i
seo za najdalji sto u ćošku. Mida je odmah
stigao.
„Izvol'te, gospodine, čime mogu da
vas uslužim?“, reče profesionalno
ljubazno.
„Dajte mi litar Ružice i jelovnik, molim
vas“, reče Serdar.
Nije mu bilo teško da bude ljubazan
kad je to situacija zahtevala. Mida je bio
ljubazan, pa se to prenosilo i na goste.
„Nemamo 'Ružicu', žao mi je . Od
crvenih vina imamo samo 'Plavinac'.“
„Uh, on je jak“, napravi Serdar kiselo
lice.
„Dobar je, videćete, sve sama
kameničarka, nema ni trunke vranca ili
gamea u njemu“, hvalio je Mida vino.
„'Aj' dajte“, reče Serdar.
Usluga je stigla neočekivano brzo.
Mida nikad nije uspeo da shvati i prihvati
naviku svojih kolega u gradu da ostave
goste da čekaju bez ikakvog razloga.
Došao je do stola, obrisao bocu ubrusom,
Argus Books Online Magazine #14
iako to nije bilo potrebno jer se nije
zamaglila, a vino je bilo hladno. Prineo je
čep Serdarevom nosu da ga pomiriše i
odbije ako mu se miris ne svidi.
„Može?“, upita.
„Može“, pristade Serdar.
Mida nasu malo vina u čašu i pruži mu,
a zatim spusti flašu i jelovnik pred njega.
Serdar malo zaljulja čašu, onjuši vino i
malo otpi, zatim coknu.
„Stvarno nije loše, nije previše teško“,
reče.
„Rekao sam vam“, reče Mida ponosno.
„Znači njega vranac čini teškim. A naši
seljaci navalili da sade vranac k'o ludi.
Vranac, pa vranac. Povadili kameničarku, pa posadili vranac.“
„Dobar je vranac ko voli teška crna
vina. Osim toga dobro rodi i ranije zri od
prokupca, bar 15 do 20 dana. To mnogo
znači onima koji hoće da imaju vino za
Mitrovdan ili Svetog Aranđela.
„E, pa sad ono može da provri do
Mitrovdana, ali vino treba i da se
odneguje“, reče Serdar. „Tek dogodine je
ono za piće.“
„Slažem se s vama“, potvrdi Mida.
„Dakle?“, upita, videći da je Serdar
razgledao jelovnik.
„Date mi jagnjeću čorbu i bečku
šniclu“, reče Serdar.
„Ima hladnog jagnjećeg pečenja, ako
hoćete umesto šnicle, kuvarica je već
otišla.“
„A, pa može.“
„A salatu?“, upita Mida.
„Neku sezonsku, šta imate“, reče
Serdar.
„Hoćete zelenu, sa maslinkama?“
„I sir“, reče Serdar.
„Odmah stiže“, reče Mida i udalji se.
Serdar je sedeo i polako pijuckao vino
čekajući da mu stigne večera. Ceo dan je
proveo u Beogradu, prodajući voće na
Zelenom vencu i nije ni ručao, došao je
85