mir, ali se odlučila da bi trebala da
podnese sve što će doprineti tome
da završi master studije, a da li će se
težnje skoro ostvariti nije znala, jer
je poprilično zapostavila sve svoje
obaveze otkad je našla žicu
opuštenosti u šetkanju po kući i
šaranju pogledom i mislima onako
bez ikakvog preteranog smisla. Ove
godine je dobila odeljenje o kom
treba da se stara. To joj se donekle
činilo kao neki normalan, majčinski
refleks, a donekle kao jednolična
dnevna rutina koja se uvek ponavlja
u krug.
Nije joj se palio TV. Ispostavilo se
da je došla kući kasno i da su se svi
spremali za spavanje. Samo su se
ispozdravljali s njom i otišli da se
smeste u toplu udobnost mekanog
kreveta. Kiša je, izgleda, prestajala
da pada. Čuli su se ostaci mokrih
pokrivača kako lupkaju u oluk ili
povremeno skliznu s lista na list, ka
zemlji. Tišina je slutila
razvedravanje posle oluje.
Udobnost njene sobe je bio mir.
Sve što je želela je bilo tu. Borila se
za sprat da bi prioširila svoju
kreativnost, ali porodica još nije
imala dovoljno sredstava da joj
obezbedi toliki prostor. Trebalo je
uložiti u doradu, a za to sad niko nije
imao. Nije se stidela slika koje su
stajale na podu, prislonjene uz zid,
naslonjene jedna na drugu. U
vremenu klimatskih i novčanih
promena, svako se borio za sebe, i
svaka nova, osvojena kocka nečijeg
poda ili zida bila je trofej. Ti,
naizgled nemarno ostavljeni portreti
raznih stvarnih i izmišljenih stvari,
bića i događaja, nebitno da li njenih
ili tuđih ruku delo, bili su deo njenog
komunikacijskog repertoara, nosili
su činjenice i podatke iz njene
ličnosti i duše. Takav je, naravno, bio
svaki kutak njenog prostora. Tu su
se mogli videti i delovi koji više liče
na neku poluumetničku garažu,
skladište, ali i delovi koji podsećaju
na aukciju dečijeg i devojačkog
Argus Books Online Magazine #14
života: polica sa rezbarijama po sebi,
knjigama u sebi, igračkama i
figuricama na sebi, posteri iz
tinejdžerskog perioda na vratima,
sličice iz dečijeg, čak i uskršnji zečići
sa jaja - obeležje privrženosti domu i
porodici.
Skinula se u donji veš tražeći
pidžamu. Nije mogla da je nađe.
Setila se da još uvek nije sama
odgovorna za svoje stvari u veš
mašini i progunđala je nešto u glavi.
Imala je utisak da će do kraja života
biti nečije zamazano dete kom treba
oprati majicu sutra za školu. Iak