Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #14 | Page 45

odraslih i da već izvesno vreme želim da se ubijem. *** Autobus se parkirao kod tri lipe ispred Đurikinog dvorišta. Te tri lipe donosile su miris bezobrazno božanstven za to vreme koje je nadolazilo (da, tiho i odlučno kao sezona monsuna nad Borneom), zatim jedan debeli smislen hlad kao takav, i dva uzastopna para najdebljih fudbalskih stativa u Južnobačkom okrugu, među kojima sam ponekad zamišljao da sam Luka Markeđani. Dok se to, ako se ne varam prljavobelo, prevozno sredstvo nepoznatog broja motora i šasije uparkiravao usred tog i takvog mirisa, zaoralo je černozem teškim horizontalnim potezom čineći vukovar od vrlo respektabilnog terena za klikere na koji su dolazili čak i oni tipovi s čudnim pogledima, tamo daleko iz Ulice Stanoja Glavaša. I kojima smo o istom trošku otimali klikere „porculanere“. Poslednji Đurikini pratioci ulazili su u autobus mirno i nespretno. Agresivni raspršivači blagosti i šeprtlje manira tabanali su po tom vukovaru od černozema u prećutnom kontekstu neizdrživog straha od smrti. Matori Janoš na sahranu je išao u kožnim papučama i nosio je svoj SHARP tranzistor koji je prošvercovao 1976. sa Sajma tehnike u Dizeldorfu. A to da reč „švercer“ potiče od nemačke konstrukcije shwarz herr, što mu dođe nešto kao „crni čovek“ (iliti čovek koji radi na crno) naučio sam od čika Duška Trifunovića i radiodifuznih signala medijskog javnog servisa Vojvodine. I još onda sam zaključio da smo jako mnogo reči pokupili od jednog naroda koji je živeo tamo daleko, i za koji smo verovali da je Nem. Pokupili bismo te njihove reči i izraze i onda im Argus Books Online Magazine #14 morfološka i semantička svojstva pojmovno preobrazili do neprepoznavanja. Kibicfenster, rozbratna, kelerholc, lusterklemna, šarage... Šarage su ograda na kolima sa zadnje strane, stražnji deo kola. U šaragama autobusa koji je došao da pokupi ona svesna bića koja su ispraćala nesrećnog Đuriku u njegovu večnu piramidu na starom groblju u Jevrejskoj ulici, sedeli su Matori Janoš, zatim njegov SHARP tranzistor prošvercovan 1976. sa Sajma tehnike u Dizeldorfu, te jedan čika koji se zvao Pinda. On se (bez cipela) ušetao u tu popodnevnu kolaž emisiju i seo tačno pored Janoša. Pinda je jedan nebitan lik... Zapravo svi tipovi iz ove galeriije uglavnom su nebitni... Ali ako nekoga baš zanima, na Telepu se priča da se Pindina fotografija dugo vrlo dobro kotirala kao potencijalna ilustracija za odrednicu „Mean Motherfucker“ u Velikom oksfordskom rečniku, ali da je na kraju za nijansu izgubio od jednog tipa koji je kasnije postao poznat po imenu Semjuel L. Džekson. Odjednom, majstor prljavobelog autobusa – e to već ne znam od kojeg smo naroda pokupili da vozača zovemo „majstor“ – van svake logike, odlučio je da osmotočkaša zaokrene tek nakon ukrcavanja putnika. I dok je tako pun odavalaca poslednje počasti izvodio „lastin rep“ (tada još nisam znao da se taj agraciozni manevar tako zove) negde ispred dvorišta je F