ga se oslobodi. Sutradan mu je otekla i
pocrnela noga do kolena pa je primio
sedam injekcija. Nikad se ne zna na šta
čovek može da reaguje... i koliki je otrov
bića koja nisu čovek.
- E vidiš, gnostici smatraju da je sve
živo u materiji kaljuga, otrov, smrad i
jad. Da je čitava planeta Zemlja otpad
bića koja su nastala iz forme
najodvratnijih polubića,
polugmizavaca...
- E daj da prekinemo s tim povratiću
Martin čuveni roštilj! - umeša se Boris. Neka gnostika nek miruju u svom snu.
Da idemo mi u svoj običan okrepljujući
san, ako ga nismo oterali ovim
kosmogonijskim vetrovima.
- Kad si već spomenuo hranu, i to su
gnostici uvrstili u ograničenja
nametnuta čoveku jer je prinuđen da
uništava druge vrste da bi opstao...
zatim dolazi pražnjenje...
- Pih! Pa to ti je da se čovek odmah
ubije od gadosti nad samim sobom! uključi se i Marko.
- Ali ne - nikad gnostici nisu bili za
samoubistvo! Oni teže za
prevazilaženjem, za napredovanjem
prema nadsvesti, prema pliromi.
Naravno, metode tog napredovanja i
suprotstavljanja haosu sveta preko
žudnje, gde je linija između razvrata i
askeze vrlo tanka, takoreći nepostojeća,
mogu biti sablažnjive za običan svet. Po
Simonu Magu, gnostiku lutalici i
proroku, promiskuitet je put
oslobođenja a vođenje slobodne ljubavi
pravo zajedništvo.
- Nisam znao da ste vi sa
elek trotehnike tako zalaufani za te
teme. Mislio sam da u toj nauci
dominira praktična strana struja,
energija, približavanje životu kroz drugi
put prilaska... ne baš kao kod nas na
saobraćajnom, ali ipak životnije. Kako
ćeš ti da živiš praktičan život ako te tako
rasturaju teorije i ako neprekidno
razmatraš jedinstvo ljudske
nesavršenosti i konačnosti i
nedokučivog božanskog...? - rekoh, prvi
put osvestivši kakav naporan život živi
Argus Books Online Magazine #14
moj brat Leka, jer nikako drugačije
nisam mogao da zamislim život iskidan
onim i usmeren prema onome čemu je
okrenuto oko čovekovo u budnom
stanju.
- Dobro - poče Leka - ja sam možda
zabludela ovčica među vama
trezvenjacima, hajde sad malo vi
pričajte o meni bez mene, a ja odoh da
spavam.
- Ja se nadam da ti ne pripadaš tom
svetu tuđina o kojem govoriš, premda si
nekako drugačiji od nas. Moguće je da si
ti sa Sirijusa. Ne zna tvoja majka koje
nedonošče je nosila u utrobi. Pustimo te
gnostike, gnojave i teške - kao što im se
i samima čini. Meni se više dopada
teorija o besmrtnosti duše, bajka o padu
zbog ispada iz nesmotrenosti ili
radoznalosti... - zaključi Marko,
spreman na Lekinu ideju da idemo na
spavanje.
- E samo još da se dogovorimo ko
spava kod onih pokojnika u sobi s
kandilom - reče Boris, koji je izgleda bio
najmanje imun i spreman na sve ove
priče. - Ako mogu, ja bih spavao ovde u
dnevnoj sobi.
- Ništa ti to neće pomoći, „oni“ su
svuda u kući, još je tretiraju kao svoju reče Leka nasmejavši se.
Prvi je ustao Boris. Krenuo u kuhinju
da nam svima skuva kafu.
- Idem da razbijem maler od sinoć.
Morao sam da ustanem u kupatilo.
Nisam hteo da palim svetlo da vas ne
probudim, ali već negde na polovini
kuhinje, imao sam utisak da osećam
neki ledeni dah za vratom. Sav sam se
naježio, jer dah se pretvarao u ruke koje
samo što me nisu zgrabile... Nešto ovako
jezivo u životu nisam osetio!
- Ni meni nije bilo svejedno. U
jednom trenutku, dok sam prilazio
frižideru, činilo mi se kao da je još neko
sa mnom - reče Marko.
- Ma... to je čista sugestija! Da vas ne
znam, pomislio bih da izmišljate umeša se Leka.
- Ko zna, mi smo rodbina, možda
neće na nas, drže do svojih. Ja sam
36