sebi. Kada se budeš tresla i drhtala,
tvoje rane će zvučati kao mljackanje,
žvakanje mesa i puštaće vruću, crvenu
krv da curi, da ti kapa po crvenoj haljini,
curi niz tebe, do zemlje i u zemlju. Tvoje
iskustvo sa mnom će biti večno onima
koji su zarobili moju dušu u taj prokleti
prsten! Primićeš ga užarenih vena dok ti
ih zaprepašćenja i užasi ne slede.
Oprosti mi, draga, moraću te vezati da
mi ne bi pobegla.“
Pomislila je da se šali, ali joj je već
bilo neverovatno da razmišlja da li
uopšte razgovara sa nekim
nepostojećim stvorenjem. Pala je na
zemlju, bačena nepoznatom silom,
prikovana za prljavo tlo koje joj je bolo i
grebalo kožu kroz platno. Usta su joj se
napunila prašine. Panično je pokušavala
da se iskoprca iz napoznatog zagrljaja.
Iz tla su pojurili metalni šiljci, zvučeći
kao satara koja kida meso, da bi se,
hirurški precizno, zaustavili formirajući
piramidalni kavez iznad njenog tela. To
je demonu bilo zabavno. Njegovo
izopačeno lice je postalo još izopačenije
kada ga je raširio u bolestan, nespretan
osmeh nekog ko nikad nije zaista znao
da se smeje.
Setila se svog brata, vižljastog
dečkića koji je voleo da skače po
kamenju, da se hvata za granje i penje
tamo gde odrasli ljudi ne bi imali
hrabrosti da idu, kome je planina bila
sve i svja, a šuma druga majka, mladog
bića koji je svoje poreklo smatralo
najvećim darom, ljudsku prirodu i njene
slabosti najlepšim bogatstvom koje je
posedovalo, a svaku slabost je znalo da
pretvori u pobedu.
„Da se on našao u ovoj šumi, mislim
da bi ga udario cepanicom u glavu i
pobegao kao vetar,“ promumlala je.
Onda se setila da verovatno ne bi
trebala da izražava glasno svoje misli.
Shvatila je da ju je šok prošao i da bi
sada zaista mogla da razmisli o
izbavljenju odavde, makar zbog brata. U
Argus Books Online Magazine #14
tom trenutku su se čuli zvižduci iz
zemlje i debela, gruba užad su joj
obmotala ruke, noge i vrat. Shvatila je
da to nisu čak ni užad, nego savitljive
grane koje dolaze iz zemlje, hladne i
neprijatne. Ošinule su joj kožu, stegle su
je čvrsto mileći uz nju. Zavezana na
lancu kao kuče, gledala je u izvor svojih
muka. Ne, ne u zlog demona, već u
prsten. Od prstena je sve počelo. Želela
je da ima nešto neobično, puno
kontrasta, ni ne sanjajući da će se mir
dobijen pri pogledu na njega zameniti
nemirom zbog skrivene tajne koju
prsten poseduje. Grane su je stezale.
Ruke, vezane jedna za drugu na leđima
u predelu laktova, postajale su hladnije.
Za razliku od njih, oko vrata