Tišina. Dvojica slegnuše ramenima.
Konačno se neko oglasi.
- Ja ovo ne razumem.
Hteo sam da pitam šta ne razume, a
onda sam se setio. Pogledao sam u redara
koji je i dalje bio prisutan.
- Japanski stripovi se čitaju sa desna na
levo. Jeste li znali to?
Redar mi uputi zbunjeno flegmatični
pogled.
- Da. Da, naravno. Sa desna na levo se
čitaju, deco.
Glava mi zabubnja još jednom. Nisam
bio siguran da mogu da izdržim do kraja
dana.
Kada se svetlo upalilo, u učionicu uđe
ostatak odeljenja. Predvodila ih je visoka,
debela devojka sa kovrdžavom kosom.
Hodajući samouvereno među klupama,
bacila je bučno gomilu knjiga na jednu
obližnju, skinula naočare za sunce i
podrugljivo uzviknula - Gde ste,
štrebeeeri?!
Iza nje je išla svita devojčica obučenih
vulgarno i neprikladno za svoje godine,
koje su se smejale kao da su čule
najsmešniju stvar na svetu.
Osećao sam kako mi pulsira vena na
čelu. Poslednji zavrtanj na ekspres-loncu
besa, koji je bio moja glava, popustio je.
Crven u licu poput kakvog demona,
razdrao sam se na njih.
- Vi ste govna!
Sva deca se preplašeno okrenuše
razrogačenih očiju. Shvatio sam odmah da
nisam baš najrečitije započeo govor, ali
sam im svakako privukao pažnju.
- Ne možete tako da pričate sa nama! odgovori drsko debela.
Hteo sam da odgovorim: „Nego šta
nego mogu!”, ali se sabrah. Pomoglo mi je
i to što me je Džejk držao za rukav.
Verovatno je želeo da skroz prestanem da
pričam, ali to nije bila opcija.
Argus Books Online Magazine #14
- Živite u unikatnom dobu za
čovečanstvo. Imate sposobnost koja je
doskora bila ograničena na likove iz
super-herojskih stripova. Svo znanje ovog
sveta, više od trideset hiljada godina
prikupljanja podataka vam je na dohvat
ruke. I da biste prihvatili to znanje, ne
morate da radite gotovo ništa! Ništa!
Samo da budete prisutni i dignete glavu iz
besmislenih distrakcija na par minuta! Ne
patite od paklenih glavobolja kao mi,
nemate izgovora da se zamlaćujete ovim,
ovim smećem! - rekoh, mašući ka ekranu
u ćošku. - Možete da znate sve i budete
bilo šta, što je opcija koju niko od nas nije
imao. Niko vas ne tera da budete naučnici
ili veliki pisci, ali jedina stvar koja vas
sprečava da to budete ste vi sami. Mislite
o tome.
Izjurio sam iz učionice s prstima na
slepoočnicama. Džejk je potrčao za
mnom. Izgleda da sam vikao glasnije nego
što sam mislio jer se u ispred vrata
okupila skupina đaka, a ka nama su išle i
dve odrasle žene koje su izgledale kao da
rade ovde. Mlađa od njih, lepuškasta žena
u jarkocrvenom blejzeru, priđe.
- Je l' vam dobro? Ne izgledate baš
najbolje, hoćete čašu vode?
Očigledno nije razumela moj odgovor,
pa ponovi pitanje.
- Pivo.
Ona podiže oči ka Džejku koju uz
osmeh slegnu ramenima. Zatim se okrete
ka drugoj, starijoj i manje upadljivoj
koleginici.
- Marija, idi donesi pivo za gospodina.
Marija se odgega niz hodnik. Iako ništa
nije rekla, po njenom izrazu lica je bilo
očigledno da nikako ne odobrava alkohol
u školama, tražio ga državni službenik ili
ne.
- Šta se dogodilo?
- Moj kolega pati od težeg oblika plave
glavobolje.
15