I na kraju, kičma ga je sve više
bolela, Diklofenak, koga je sam sebi
prepisao, izgleda nije delovao.
Nije mogao da dočeka da ga Laki
nazove, već je sam nazvao bolnicu.
Nije doznao ništa novo, Mile je u
komi, zdravstveno stanje je, zasad,
nepromenjeno. Pri-seti se da je
četvrtak, dakle Mile bi trebalo da
radi, pa je javio menadžeru njihove
agencije za njegovu nesreću. Večeras
mu mora naći zamenu.
Nije on bio čovek koji samo sedi i
čeka, želeo je nekako aktivnije da
pomogne, ali nije znao kako! Da je to
problematični huligan, koji pravi
sranja, znao bi kako s njim,
propustio bi ga kroz šake, ali kako se
boriti protiv veštice mrtve sto
godina?
Trgnu se kad shvati da već
pedeseti put u deset mi-nuta, sedeći
u dnevnoj sobi menja kanal na
televizoru, a na ekran ne obraća
pažnju. Ugasio je televizor i bacio
daljinski na drugi kraj troseda. Onda
je ispod stočića dohvatio par starih
časopisa i počeo mehanički da ih
prelistava.
Neočekivano je naleteo na članak
koji ga je zain-teresovao! Radilo se o
komuniciranju sa mrtvima. Navo-dili
su se primeri uspešnih razgovora sa
pokojnim oso-bama. Srodnici bi, na
primer, saznavali gde je pokojnik
sakrio polisu osiguranja, ili bi
pokojnik objasnio gde je skončao, pa
su naslednici mogli da ga propisno
sahrane i podele imovinu. Okrenuo
je naslovnu stranu časopisa. Treće
Oko. Vratio se članku. Parapsiholog,
koji je uspe-šno komunicirao sa
duhovima zvao se Orhan Kalamperović i živeo je u Beogradu!
Pa, ako ne mogu duha da
propustim kroz šake, možda ovaj
Argus Books Online Magazine #14
čovek može da pomogne? Uraditi
bilo šta, bolje je nego ne raditi ništa i
Zukić odluči da okuša sre-ću…
Koliko Orhana Kalamperovića
može biti u tele-fonskom imeniku
Beograda, pomisli?
Ispostavilo se da je bio samo
jedan.
Izašao je u dvorište i ukucao broj
u mobilni telefon. Nije hteo da
probudi Magdalenu, a ni ženi nije
baš obrazložio razlog devojčinog
boravka, a tu je u kuhinji, kuva
ručak. Čuo ju je kako struže
varjačom i lupka šerpama. Ne bi
valjalo da čuje i ona njega. Što je
sigurno, sigurno je.
Posle drugog zvona, veza je
uspostavljena, i javio mu se ženski
glas.
„Izvinete, da li mogu dobiti
gospodina Orhana
Kalam¬perovića?“, pitao je.
„Ja sam,“ odgovorio mu je taj isti
glas.
Gospodin Orhan Kalamperović je
pričao u meco-sopranu!
Zukić je ukratko objasnio da je
pročitao članak, i da je
zainteresovan za mogućnost
komuniciranja sa pokojnicima.
Naime, njegov prijatelj ima sličan
problem oni-ma opisanim u članku.
Samo mu nije mu pomenuo da bi
ovoga puta trebalo dozvati pokojnu
vešticu! Gospodin Kalam¬perović je
pristao da pomogne ukoliko može,
dao adresu. Predložio je, čak štaviše,
da se za sat vremena vide, jer nije
imao ništa u planu.
Samo što je završio razgovor,
telefon zazvoni. Bio je to Laki, rekao
mu da je video Mila, sredio da ga
premeste u bolju sobu i obezbedio
mu bolju negu. Raspitivao se o
106