„Tvoj je bunar zarast’o u šiblje, pa
sam naš’o kod tebe u kolima ovu
vodu, da te oživim,“ pokazivao mu je
Kameni na poluprazan balon.
Laki tek sad primeti da mu je
majica napred skroz mokra, i da je
Kameni potrošio skoro pet litara
vode na njegovo „oživljavanje“.
Sa mukom se nasmejao i potapšao
prijatelja po ra-menu. „E, Kameni,
Kameni, šta bih ja bez tebe?“
„Otkud ti, Aleksa, što nisi zvao, pa
imam ja telefon, što nisi javio da
dolaziš? Nego, šta’š ovde, ’ajmo kod
me-ne, na rakiju“, Kameni se češkao
iza uva.
„Imaš li ti, Kameni, traktor i
plug?“, upita ga. „Odmah bi mi
trebao.“
„Imam ja i ’Rakovicu’ i dvobraz’ni
plug“, odgovorio je ponosno. „Nego,
šta’š sade orati, evo kiše, samo što
nije prnula?“
„Daj, molim te, odmah ga doteraj,
moram nešto, pre kiše, da
pronađem. Ponesi i ašov i lopatu, i
požuri, molim te!“
Kameni se bez reči okrenuo i
pošao, kroz šiblje.
Laki je pogledao još jednom
urezana slova na gredi, a onda
polako pošao za njim.
Ivan je sedeo u golfu, zadubljen u
knjigu, kako je Kameni i rekao. Laki
je pogledom ispratio prijatelja, koji
je trkom odmicao niz breg i zamakao
na krivini iza ambara, a onda je i sam
seo u auto.
Ivan je podigao glavu sa knjige.
Nije izgledao uplašen, više je
delovao zbunjeno.
„Jesi dobro?“, pitao je Laki.
„Uplašio me neki starac,
odjednom mi se pojavio iza leđa dok
sam podizao krov, noge su mi se
odsekle! Pitao me jesam li ja
Argus Books Online Magazine #14
praunuk neke Eleonore i zagledao
mi se u oči. Kad sam rekao da nisam,
ušao je za tobom u dvorište. Nije bio
ni par minuta, pa je izašao i vratio se
dole, niz put. Ja sam čitao, kako si mi
i rekao. Onda je dotrčao ovaj Tajson,
ušao u dvorište, odmah izašao,
valjda od trčanja ožedneo, tražio mi
vode, i sam počeo da prekopava po
gepeku. Našao je vodu u balonu i
uzeo… Jeste li se vi to tamo prskali, ti
si, Laki, skroz mokar…?“, upita na
kraju Ivan, zagled