postoji ovo ogromno kameno
atomsko sklonište, zaostalo još iz
Turskog vremena! Pogledaj samo, pa
ovde se može smestiti cela eskadrila
Migova, svih osam komada! Ne bih se
začudio da negde napred ima i rampa
za uzletanje! Moj predak, Aranđel
Lakić, dobio je ovu kuću od kralja, pre
njega je pripadala vojvodi Arsi
Mirčiću, a njegov otac Nikola Mirčić,
bio je četovođa u Prvom srpskom
ustanku! Inače bogati trgovac žitom,
i verujem da je ovde sakrivao robu od
Turaka. Ovaj dečak rekao mi je sinoć,
da moja kuća nije kuća Alekse Lakića
i da njegova kuća krije tajne! I evo,
sad mi otkriva jednu tajnu, ovaj
ogromni podrum ispod brda!
Gledaj Laki, dečak je pronašao
izlaz iz podruma. Otvara se pomo¬ću
mehanizma povezanog sa ručicom
koja viri iz zida!
To je sistem poluge, nije
hidraulika! Ručicom preba-cuješ
lanac na kome je ogromna kamena
kocka u kotur, i težina kamena
otvara vrata na vrhu ove rampe. Ako
vratiš ručicu u prvobitni položaj,
lanac se vraća u prvi kotur, pa je
kamen na vratima teži, vraća se i
zatvara ulaz, a kamena utega se
podiže! Ulaz nije baš toliko veliki da
odavde može uzleteti mig, ali može
ući i izaći konjska ili volovska zaprega! Idealno za skrivanje, bilo čega,
čak i oružja!
Dečak je izašao napolje. Da
izađemo i mi?
Vidiš Mile, na ulaznom kamenu je
sloj zemlje debeo skoro metar! Kad se
ulaz ponovo zatvori, dovoljno je samo
malo zamaskirati pukotinu zemljom i
travom, i spolja ne može nikada da se
otkrije!
Ovo je brežuljak koji sam sanjao,
dole je šuma, ali kuća nije ista, ovo na
Argus Books Online Magazine #14
vrhu brda je dvorac, a ne mala kuća
obrasla bršljanom!
Mishelin, ovo je kuća mog čukunčukundede Aranđela Lakića od pre
125 godina!
…Aleksa gleda u nepoznatu ženu
za koju je mislio da mu je majka, a
koja se pred njim pretvara u svoju
suštinu, demonsko zlo, koje je htelo
da ga zavara i prevari! Njeno, u
početku lepo lice, sad se ljušti, i on
vidi sivu izbrazdanu masu umesto
lica, iskežene zube i pla-menocrvene
oči! I dalje mu se smeje, ali taj smeh
sad ima prizvuk pakla! Pruža ruke
da ga zagrli, da ga povuče za sobom.
U ništavilo! Sa urlikom besa na
usnama, svom snagom
ustostručenom strahom, za sebe
odraslog i za sebe od četiri godine,
on je hvata za ruke, i prebacuje
preko sebe u