Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #13 | 页面 99

potomci. Doveli ih Nemanjići i Sveti Sava. Svoju lozu da se ukrsti sa srpskom i nastavi se širiti. Ta loza je zlatna, mnogo proroka, isceljitelja, naprednih duša... Prognani od inkvizicije našli utočište na ovom tlu. Ovde su mogli da žive normalno i da imaju uticaj u narodu. Vremenom su od Mileševca izgradili najjači grad u tadašnjoj Srbiji, i tako se desilo ono, o čemu danas neki govore, a ostali im se smeju. Na tlu sadašnje Srbije, ali i Bosne, procvetala je kultura i unapredio se život. Možda je to priča o kašikama, koje su ovde bile u upotrebi dok su drugi jeli prstima.” ''Zašto i Bosna? Zbog Bogumila?'' ''Pa, naravno! Katari su izbegli u Bosnu, a među njima je bilo pripadnika Hristove loze. Ta reč,”Bogumili'', još nije dokazana istorijski. To su bili originalni hrišćani, narod Katari. Sveti Sava je uživao veliki ugled u Svetoj zemlji. On je tamo bio rado viđen gost, kao kada se neko vraća ”kući” ili tamo gde pripada. Muslimani nikome nisu hteli prodati kuću u kojoj se održala Tajna večera, samo su čuvali za njega. A znaš li, šta su za njega rekli u Kairu? ”Ovakvog svetog čoveka još nije bilo među hrišćanima!” To je čist dokaz da su znali ko je on, direktni potomak Isusa Hrista. Ili je još veći dokaz to što je imao dobre odnose sa Templarima. Oni su bili čuvari potomaka Hristovih i svih tajni koje su se morale očuvati u vezi njih. Templari su znali ko je Rastko, za njega su sačuvali ”Trojeručicu''. Dali su mu džinovsko remek delo, lik njegove pretkinje. I moguće je, da su mu poverili na čuvanje sve ono što se i danas danju traži.” ‘‘Znam, relikvije, poput koplja i pokrova.” ''Nisam siguran. Nekako imam hladan osećaj kada su u pitanju te stvari. Ima sigurno nešto, što nam ne može tako lako pasti na pamet.” ‘‘Pitam se, da li je u Bosni ostalo Argus Books Online Magazine #13 potomaka Katara?'' ''Naravno, nisu iščeznuli. Ja mislim da ih je i danas mnogo i da je neko izazvao rat između Srba i Bosanaca, da bi se uništila istina. Kada se stvori mržnja, više nikoga istina ne interesuje.” ''Bože, Filipe, to je isuviše smela tvrdnja! Zavadili su one koji su trebali biti najbliskiji. To stvarno može biti tačno.” ''Ima još mnogo toga, povezaću ja sve. Večeras ću pročešljati kroz istoriju. Ma koliko površno napisana, može se čitati između redova. . .” Vratilo mu se raspoloženje i samopouzdanje, mogao je da krene. Natrag u utočište na Zlatiboru, o Kruševcu nije ni razmišljao. Sada je morao biti blizu Prijepolja i Marte, ovo je njegov novi put i sudbina. Bila mu je sve draža i bliskija, a u momentu kada su se rukovali pred njegov polazak, čudan utisak je dobio, da ju je negde ranije video. Primetila je da mu je pogled dobio onaj ludački sjaj. ‘‘Šta je, jesam li opet nešto pogrešila?'' ''Neee, pojavilo mi se ono, već viđeno. Kao da sam te ranije video, poznavao... Odjednom nešto kao sećanje.” ‘‘Svakome se to dešava. Možda se poznajemo iz prošlog života.” ‘‘U to ne sumnjam. Uvela si me u novu priču mog života, to nije slučajno.” Gledajući kako se auto gubi u daljini, Marta je poželela da plače. Udaljavao se njen drugi deo, neko koga najviše na svetu voli. Nije se plašila da prespava noć sama nakon susreta sa predstavnicima zla na Zemlji, više je nisu interesovali. Pretvorila se u ljubav prema njemu, pitajući se, da li će je zaista prepoznati. Hoće li je voleti više nego što se voli prijateljica? Sve ovo za nju neće imati nikakvog smisla ako na kraju svega ostane bez njega. Setila da mora onom Templaru pisati šta se desilo danas. Prvo je objavila post na blogu, zatim se javila 99