potomci. Doveli ih Nemanjići i Sveti Sava.
Svoju lozu da se ukrsti sa srpskom i
nastavi se širiti. Ta loza je zlatna, mnogo
proroka, isceljitelja, naprednih duša...
Prognani od inkvizicije našli utočište na
ovom tlu. Ovde su mogli da žive
normalno i da imaju uticaj u narodu.
Vremenom su od Mileševca izgradili
najjači grad u tadašnjoj Srbiji, i tako se
desilo ono, o čemu danas neki govore, a
ostali im se smeju. Na tlu sadašnje Srbije,
ali i Bosne, procvetala je kultura i
unapredio se život. Možda je to priča o
kašikama, koje su ovde bile u upotrebi
dok su drugi jeli prstima.”
''Zašto i Bosna? Zbog Bogumila?''
''Pa, naravno! Katari su izbegli u
Bosnu, a među njima je bilo pripadnika
Hristove loze. Ta reč,”Bogumili'', još nije
dokazana istorijski. To su bili originalni
hrišćani, narod Katari. Sveti Sava je
uživao veliki ugled u Svetoj zemlji. On je
tamo bio rado viđen gost, kao kada se
neko vraća ”kući” ili tamo gde pripada.
Muslimani nikome nisu hteli prodati kuću
u kojoj se održala Tajna večera, samo su
čuvali za njega. A znaš li, šta su za njega
rekli u Kairu? ”Ovakvog svetog čoveka još
nije bilo među hrišćanima!” To je čist
dokaz da su znali ko je on, direktni
potomak Isusa Hrista. Ili je još veći dokaz
to što je imao dobre odnose sa
Templarima. Oni su bili čuvari potomaka
Hristovih i svih tajni koje su se morale
očuvati u vezi njih. Templari su znali ko je
Rastko,
za
njega
su
sačuvali
”Trojeručicu''. Dali su mu džinovsko
remek delo, lik njegove pretkinje. I
moguće je, da su mu poverili na čuvanje
sve ono što se i danas danju traži.”
‘‘Znam, relikvije, poput koplja i
pokrova.”
''Nisam siguran. Nekako imam hladan
osećaj kada su u pitanju te stvari. Ima
sigurno nešto, što nam ne može tako lako
pasti na pamet.”
‘‘Pitam se, da li je u Bosni ostalo
Argus Books Online Magazine #13
potomaka Katara?''
''Naravno, nisu iščeznuli. Ja mislim da
ih je i danas mnogo i da je neko izazvao
rat između Srba i Bosanaca, da bi se
uništila istina. Kada se stvori mržnja, više
nikoga istina ne interesuje.”
''Bože, Filipe, to je isuviše smela
tvrdnja! Zavadili su one koji su trebali biti
najbliskiji. To stvarno može biti tačno.”
''Ima još mnogo toga, povezaću ja sve.
Večeras ću pročešljati kroz istoriju. Ma
koliko površno napisana, može se čitati
između redova. . .”
Vratilo mu se raspoloženje i
samopouzdanje, mogao je da krene.
Natrag u utočište na Zlatiboru, o
Kruševcu nije ni razmišljao. Sada je
morao biti blizu Prijepolja i Marte, ovo je
njegov novi put i sudbina. Bila mu je sve
draža i bliskija, a u momentu kada su se
rukovali pred njegov polazak, čudan
utisak je dobio, da ju je negde ranije
video. Primetila je da mu je pogled dobio
onaj ludački sjaj.
‘‘Šta je, jesam li opet nešto pogrešila?''
''Neee, pojavilo mi se ono, već viđeno.
Kao da sam te ranije video, poznavao...
Odjednom nešto kao sećanje.”
‘‘Svakome se to dešava. Možda se
poznajemo iz prošlog života.”
‘‘U to ne sumnjam. Uvela si me u novu
priču mog života, to nije slučajno.”
Gledajući kako se auto gubi u daljini,
Marta je poželela da plače. Udaljavao se
njen drugi deo, neko koga najviše na
svetu voli. Nije se plašila da prespava noć
sama nakon susreta sa predstavnicima
zla na Zemlji, više je nisu interesovali.
Pretvorila se u ljubav prema njemu,
pitajući se, da li će je zaista prepoznati.
Hoće li je voleti više nego što se voli
prijateljica? Sve ovo za nju neće imati
nikakvog smisla ako na kraju svega
ostane bez njega. Setila da mora onom
Templaru pisati šta se desilo danas. Prvo
je objavila post na blogu, zatim se javila
99