ujaku svoje drugarice. Morala mu je sve ispisati. Njegov odgovor je brzo stigao.
'' Verujte Senadu. Kada vas pozove, slobodno idite. I hodži verujte. On će vas možda više kritikovati, ali će biti na vašoj strani. Poveži me sa Filipom. On i ja ćemo se dobro razumeti, objasniću mu ono što vam nije jasno. Nisam imao nameru da ikome stvaram neprijatnosti. Tebi sam priču ispričao jer sam video da imamo ista interesovanja i da bi ti imala razloga da se susretneš sa njim.”
'' Postali smo bliski, veoma brzo. Na kraju mu se učinilo” već viđeno ''. Neću mu reći da smo blizanački plamen, neka sam ukapira. Sada vidim da su ezoteristi u pravu. Kada se blizanačke duše sretnu, muška strana će se nesvesno povlačiti, neće tako brzo priznati da je srela svoju žensku polovinu. A jesmo, znam da jesmo!''
'' Polako, Marta, ima vremena. Za tebe će se vezati, bićeš mu potrebna, zauvek. Neka ga, on je veliki čovek. Mora svoje emocije kontrolisati i ispoljavati kada dođe za to vreme. Ja ću ga sutra kontaktirati.”
‘‘ Dobro, hvala vam, puno. Kaže, čitao je moj blog. Šta li je pomislio, kome sam pisala one ljubavne tekstove? Ili ih nije ozbiljno shvatio?''
‘‘ Pobedi tugu, to ti je neprijatelj broj jedan. Kada osetiš radost u srcu zbog ljubavi prema nekome, onda nećeš biti magnet za patnju...”
Nije imala prava da se usprotivi ovim savetima. To što je otišao, a vratiće se, nije bio razlog za tugu. Objavila je post o” orlovima ''. Ispod njega nalazio se i srceparajući tekst, od pre nekih mesec dana, kada nije gajila nikakvu nadu da će Filipa uopšte i upoznati. Na kom boku spavaš, pomislim... Evo ga, počinje dan, otvorila sam kapke jer moram, ne što želim... Gledaš li u zid, ili u sat koji poziva da ustaneš? Zove li te posao kao i mene, želiš li da sve bude
drugačije nego juče što je bilo, ili možda spavaš? Pitam se, jer si deo mene a ne znaš to, da li i tebe okruženje nervira, tražiš li utehu u prvoj kafi, kao da će iz šolje izaći snaga, dragi moj? Gledaš li u ekran televizora, samo da bi prošlo vreme, da li ti se izlazi napolje ili bi nestao negde, dalje od kuće i obaveza, i ljudi...? Da li ti odzvanjaju tuđe reči u glavi ili progone sećanja ili osećanja koja nikome priznati ne smeš? Hoćeš li prvo otvoriti prozor da osetiš svežinu jutra i odlučiš koje ćeš odelo obući, misliš li o snovima koji su noćas došli iz podsvesti ili iz ludosti? Ili ti je sve lepše nego što je meni? Možda tebi jutra nisu mrska i dani košmarni, možda voliš sebe koliko te i ja volim, pa ti je i život draži nego meni što je. Moja si najveća misao, tvoje ime obuzelo je moj um i duh, osećam kao da si neprestano blizu mene, ruke mi drhte, želim te zagrliti, najviše na svetu to želim. Razorile su mi emocije pamet, više zdravog razuma nemam, i niko me više ne prepoznaje, samo ja znam šta mi je. Može li se ovakva ljubav izdržati, kuda ću sa osećanjima neograničenim, sa ludačkom gorljivom željom, sa tajnom i mukom? Može li ovo proći ako je karma, jer traje predugo, i sve je jače, i sve je obavijeno misterijom? Hoće li Ono što te uvelo u moj život, rasvetliti tajnu, ko si, šta si za mene, zašto postojiš kao moj neraskidivi deo, jesi li moj Blizanački plamen ili šta drugo?
Opet ću noćas zatvoriti oči, pitajući se, na kom boku spavaš, o čemu misliš, šta želiš …
Argus Books Online Magazine # 13 100