Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #13 | Page 95

svakim on popriča.”‘‘ Meni se ne sviđa. On zna nešto.”‘‘ Pa, svi oni nešto znaju. Jesi li spreman za dalje? Da vozim ja?''
'' Ne, idemo peške, znam kuda. Od manastira afaltni put vodi do podgrađa. Stižemo do naselja Hisardžik i do džamije. Odatle, 500 metara otprilike, postoji pristupačan put, ali pun je korova i zmija. Mislim da je staza sa južne strane. Ne moramo to sve danas da uradimo. Možemo i drugi dan. Slažeš li se?''
‘‘ Sve kako ti kažeš. Jedino do čega ne možemo stići je isposnica.”
'' Znam, isposnica Svetog Save, ona je dole, ispod grada. Dobićemo pomoć od Darka. On je u prijateljstvu sa planinarima. Prevrnućemo i nebo i zemlju ako treba. Ovako sam se osećao kada sam Despotu” obećao” da ću objaviti spise.”
'' Vidim, preobražen si od ulaska u Mileševu.”
‘‘ Ne, samo sam probuđen. Ne znam šta me čeka i o čemu se radi. Moraćemo i istoriju pretražiti, što mi je najmanji problem.”
‘‘ Sačekaj da uzmem vodu. Idemo nekoliko kilometara peške, okopnićemo.”
‘‘ Daj meni ranac. Ti samo gledaj ispred sebe, jer sam ja večito zamišljen i rasejan. Ni zmiju ne bih video na putu.”
Marta se nasmeši, srce joj je bilo puno. Na kratko su zaćutali, kako bi sabrali misli. Brzo su stigli do jedne kafane i Filip predloži da se odmore i popiju kafu. Na zidu se nalazila mapa, kako doći do džamije i Mileševca. Ništa bolje nije moglo da ih zadesi. Krenuli su dalje, puni nade da će baš danas stići u drevni grad. Mislili su i da je na vreme na njihovoj strani jer se odjednom naoblačilo i svež vetar zaduvao.
'' Šta misliš, da li je ovo dobar znak, ovo osveženje ''?- upitao je Filip Martu.
'' Hmm, nisam sigurna. Obično razvedravanje bude dobar znak. Nama odgovara i kiša da padne.”
‘‘ Hajde, hajde, još malo. Eno je džamija, pogledaj kako blista! Stvarno ima nešto u njoj, što podseća na čuvara, na misteriju. Ali moramo poštovati, nismo pripadnici Islama. Ako tražimo pomoć, nema rasprave, makar nas i isterali.”
'' Jasno je da te ovde niko neće grditi”, našalila se ona.
'' Pa, da, Stefan u njih nije dirao. Samo se hrišćani našli uvređeni zbog jedne autobiografije.”
'' Pitam se, ako je put zarastao, kako ću u papučama? Lako je tebi, ti si u patikama.”
‘‘ Nećemo dalje ako je tako strašno. Mogu ja sutra opet da dođem. Do septembra smo slobodni oboje. A zašto nisi otišla nigde preko raspusta?''
‘‘ Do skora sam imala obaveze u školi, a nije mi se vraćalo kući, lepše mi je ovde. Htela sam sredinom avgusta da odem negde, verovatno i hoću.” '' Koga imaš u porodici?''‘‘ Roditelje i sestru. Ona je udata, pa je svetica i mnogo važnija od mene.” Filip se tužno osmehnu.‘‘ Draga Marta, znam o čemu pričaš. U istoj smo situaciji.”
'' Glupa tema, nećemo o tome. Vidi gde smo, osećam bezgraničnu slobodu. Kao u nekoj dalekoj divljini. Nisam se umorila uopšte.”
‘‘ Ni ja, radujem se kao blesav što ću da odem gore. Eno je džamija, brzo!''
Poput dva deteta, požurili su prema svom cilju, shvatajući sve na krajnje bezazlen način. Kula džamije kao da se popela u samo nebo i parala oblake, tako se Filipu učinilo. Sunca skoro da nestade, vetar još hladnije zaduva. Njima je to prijalo, pa sedoše na travu, da se konačno odmore. Stigli su blizu džamije.
'' Pogledaj, Marta, priroda nas podržava! Osušiće ovu mokru majicu na meni. Samo da ne udari kakvo nevreme.”
Argus Books Online Magazine # 13 95