Zadržali su se u crkvi duže nego što su
planirali. Filip je hteo da što detaljnije
pogleda freske i pronađe bilo kakvu vezu
među njima. Izgledalo je kao da je sve
jedna celina. Ovi zidovi su otvorena
knjiga, samo je treba pročitati. Angelici su
stvarali na svom, posebnom jeziku. Zato
je renesansa poslala poruku ”UMETNOST
ĆE SPASTI SVET.”
‘‘Hajdemo, vratićemo se mi ovamo,
još koliko puta. Idemo, Marta.”
‘‘Evo me, nešto sam se zamislila. Kako
mislimo da se popnemo gore? Vrućina je,
a sve same stene i kamenje.”
‘‘Idemo da izvidimo situaciju. Znam
kako je. Ima li koga u džamiji?''
‘‘Kažu da ima. Odlaze vernici za vreme
praznika.”
‘‘Pomaže Bog!'' Trgnuo ih je iz
razmišljanja, dubok prodoran glas.
Približavao im se jedan stariji monah,
netremice gledajući u Filipa.
‘‘Bog ti pomogao”, uzvratio je Filip.
Nije znao kako da se ponaša. Čovek mu
se sasvim približio, Martu kao da nije
primećivao. Ona je prepoznala monaha,
viđala ga je i ranije. Visok, stariji čovek,
ljubazan, druželjubiv. Primetila je da on
najviše razgovara sa gostima.
‘‘Kojim dobrom, junače?''
‘‘Ništa, samo sam došao kod
prijateljice. Malo smo prošetali.”
‘‘Da se pomolite, to sigurno ne. Tražite
nešto, ili nekoga?''
‘‘Ne znamo šta tražimo”, odgovorio je
Filip iskreno. Starac se od srca nasmejao.
‘‘Deco, prvo se pomolite. Trebaće
vam. Posebno tebi, što si onoliki haos
napravio.”
Filip je ćutao. Nije bio u stanju da mu
bilo šta odgovori.
‘‘Gledao sam te, plašiš se da uđeš u
crkvu. Misliš da će te neko isterati. Ko ima
pravo na to? Ovo je Sveti Vladislav
Nemanjić podigao, ne mi. Pazi šta radiš,
Argus Books Online Magazine #13
ponovo si krenuo.”
‘‘Hvala na upozorenju. Ja nisam
nikome ništa zgrešio. Doviđenja.”
Nesvesno je uhvatio Martu za ruku i
poveo je prema ulazu. Ali monah je bio
uporan. Stvorio se pred njima, brže nego
što su očekivali.
‘‘Kuda? U Mileševac, pretpostavljam.
To dođe kao sledeća destinacija. Ili
džamija?''
''Idem na vazduh, muka mi je.”
‘‘Onda ti je nešto ostalo na savesti. Idi,
vratićeš se.”
''To je moja stvar. Vratiću se kada opet
napravim haos!''
‘‘Nemoj da se ljutiš. To sam rekao jer
nisu sve tajne za otkrivanje.”
''Laž! Da ljudi znaju istinu, svet bi bio
bolje mesto. Svako normalan zaključuje
da je tako. Zašto je Isus hodao zemljom,
ako nije došao istinu da donese?''
''Evo ga, ponovo se budi!''doviknuo je
monah za Filipom, nimalo iznerviran.
Njega je ova rasprava zabavljala. Filip je
žurno izlazio iz dvorišta, kao da ga neko
juri. Sve vreme držao se za gušu. Marta
ga je pratila u stopu i ništa nije smela
pitati. Videla je pred sobom prelepog
crnokosog diva, kako je poput probuđene
zveri bio spreman da se obračuna sa
nekim. Naslonio se na auto i pokušavao
da dođe do daha.
''Izvini, mogu li ti šta pomoći? Hoćeš
vode, da donesem flašu iz auta?''
‘‘Ne, samo mi treba vazduha. Nešto je
ozbiljno počelo da me guši. Verovatno na
nervnoj bazi, srce se popelo u grlo. Bilo
mi je lepo, sve dok mi nije spomenuo
haos. Ja nisam nikakav haos napravio.”
‘‘Ma, pusti ga, to je starac koji te zeza,
na onaj očinski način. Čuo si ga šta je
rekao. Trebalo bi da se pomolimo.”
‘‘Ko je on? Gde su ostali iz manastira?''
‘‘Unutra su, ima ih još. Ovog čoveka
sam viđala i ranije, voli ga narod. Sa
94