Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #13 | Page 94

Zadržali su se u crkvi duže nego što su planirali. Filip je hteo da što detaljnije pogleda freske i pronađe bilo kakvu vezu među njima. Izgledalo je kao da je sve jedna celina. Ovi zidovi su otvorena knjiga, samo je treba pročitati. Angelici su stvarali na svom, posebnom jeziku. Zato je renesansa poslala poruku ”UMETNOST ĆE SPASTI SVET.” ‘‘Hajdemo, vratićemo se mi ovamo, još koliko puta. Idemo, Marta.” ‘‘Evo me, nešto sam se zamislila. Kako mislimo da se popnemo gore? Vrućina je, a sve same stene i kamenje.” ‘‘Idemo da izvidimo situaciju. Znam kako je. Ima li koga u džamiji?'' ‘‘Kažu da ima. Odlaze vernici za vreme praznika.” ‘‘Pomaže Bog!'' Trgnuo ih je iz razmišljanja, dubok prodoran glas. Približavao im se jedan stariji monah, netremice gledajući u Filipa. ‘‘Bog ti pomogao”, uzvratio je Filip. Nije znao kako da se ponaša. Čovek mu se sasvim približio, Martu kao da nije primećivao. Ona je prepoznala monaha, viđala ga je i ranije. Visok, stariji čovek, ljubazan, druželjubiv. Primetila je da on najviše razgovara sa gostima. ‘‘Kojim dobrom, junače?'' ‘‘Ništa, samo sam došao kod prijateljice. Malo smo prošetali.” ‘‘Da se pomolite, to sigurno ne. Tražite nešto, ili nekoga?'' ‘‘Ne znamo šta tražimo”, odgovorio je Filip iskreno. Starac se od srca nasmejao. ‘‘Deco, prvo se pomolite. Trebaće vam. Posebno tebi, što si onoliki haos napravio.” Filip je ćutao. Nije bio u stanju da mu bilo šta odgovori. ‘‘Gledao sam te, plašiš se da uđeš u crkvu. Misliš da će te neko isterati. Ko ima pravo na to? Ovo je Sveti Vladislav Nemanjić podigao, ne mi. Pazi šta radiš, Argus Books Online Magazine #13 ponovo si krenuo.” ‘‘Hvala na upozorenju. Ja nisam nikome ništa zgrešio. Doviđenja.” Nesvesno je uhvatio Martu za ruku i poveo je prema ulazu. Ali monah je bio uporan. Stvorio se pred njima, brže nego što su očekivali. ‘‘Kuda? U Mileševac, pretpostavljam. To dođe kao sledeća destinacija. Ili džamija?'' ''Idem na vazduh, muka mi je.” ‘‘Onda ti je nešto ostalo na savesti. Idi, vratićeš se.” ''To je moja stvar. Vratiću se kada opet napravim haos!'' ‘‘Nemoj da se ljutiš. To sam rekao jer nisu sve tajne za otkrivanje.” ''Laž! Da ljudi znaju istinu, svet bi bio bolje mesto. Svako normalan zaključuje da je tako. Zašto je Isus hodao zemljom, ako nije došao istinu da donese?'' ''Evo ga, ponovo se budi!''doviknuo je monah za Filipom, nimalo iznerviran. Njega je ova rasprava zabavljala. Filip je žurno izlazio iz dvorišta, kao da ga neko juri. Sve vreme držao se za gušu. Marta ga je pratila u stopu i ništa nije smela pitati. Videla je pred sobom prelepog crnokosog diva, kako je poput probuđene zveri bio spreman da se obračuna sa nekim. Naslonio se na auto i pokušavao da dođe do daha. ''Izvini, mogu li ti šta pomoći? Hoćeš vode, da donesem flašu iz auta?'' ‘‘Ne, samo mi treba vazduha. Nešto je ozbiljno počelo da me guši. Verovatno na nervnoj bazi, srce se popelo u grlo. Bilo mi je lepo, sve dok mi nije spomenuo haos. Ja nisam nikakav haos napravio.” ‘‘Ma, pusti ga, to je starac koji te zeza, na onaj očinski način. Čuo si ga šta je rekao. Trebalo bi da se pomolimo.” ‘‘Ko je on? Gde su ostali iz manastira?'' ‘‘Unutra su, ima ih još. Ovog čoveka sam viđala i ranije, voli ga narod. Sa 94