Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #13 | Page 93

veruje, ali je odjednom poželeo da je uhvati za ruku. '' Kakva sam ja muška kukavica!'' '' Šta?''‘‘ Hteo sam da se pridržim za tebe.” Marta se osmehnula, nije krila oduševljenje.” Pridrži se, slobodno. Spreman?''
'' Nisam, ali ću ući. Na kraju krajeva, nisam nečastivi.” '' Psss! Ne spominji to ime ovde.” Prag crkve ga je čekao, a sva ona atmosfera iz unutrašnjosti zdanja, kao da je udarila u čelo, poput vetra kada naglo zaduva. Sunce je obasjalo skoro sve zidove, sa vrata se mogla videti raskošna lepota freski. Srednjovekovni umetnici su ovde i dalje živeli. '' Angelici!'' '' Molim?'' '' Rekao sam, angelici. To je bila titula za umetnike koji su ostavili ovakva dela za budućnost. Njima su poverene najveće tajne. Da ih sačuvaju svojim darom.”
'' Jesi li spreman? Nije ti prvi put, bio si ovde.”
Filip nije odgovorio, samo je ušao unutra, a zbunjena Marta za njim. Bio je toliko čudan, svetački lep, plavetnilo je sijalo iz njegovih očiju. Nije mogla da ga se nagleda. Išla je za njim kao hipnotisana, zaboravila je da se pokloni pred oltarom. Filip je to uradio i pokorno se pomolio. Oči anđela je video, zvale su ga. Kažiprst ovog stvorenja u beloj haljini, govorio je” idi!''.
'' Marta, ovo je kula. Moramo je naći”, iznenada je progovorio i vratio je u trenutak. Nije znao da njegova drugarica samo gleda u njega.
‘‘ Hoćemo. Ali kako? Kula i ne postoji više.”
‘‘ Ne znam kako, samo znam da moramo. On hoće nešto da kaže. Šta je ovim ženama, pogledaj u njih? Mnogo su uplašene, nisu očekivale anđela.”
'' Normalno, ko bi ga očekivao? Filipe, okreni se tamo. Zaboravio si na Svetog Savu.”
'' Nisam, prvo mi je on upao u oči kada smo ušli. Ovo drugo više mami.”
Stajali su pred čuvenom freskom Svetog Save. Čudesne oči sveca i zamišljen, zabrinut pogled u daljinu … Kao da će progovoriti. Na knjizi koju drži, kao da je neka stara brljotina, pomešane boje, trag vremena. Ali nije, tu su tri lika. Opet je Filip video orla sa leve strane, pa manjeg orla na desnoj, a onda se prepustio” slučajnosti ''. Marta je već gledala u bradati lik, njoj se otvorilo jednom, i zauvek. Pomislila je u sebi” Pogledaj kroz moje oči. Evo ti moj vid.”
Napeto je iščekivala njegovu reakciju. Oči su mu dobile ludački sjaj, što njoj utera neki strah u srce. Ovaj čovek pred njom, kao da više nije bio čovek. Kao da se izobličio pred onim što je ugledao. Bradati lik gledao ga je i smešio se, tajanstveno, prkosno. Kao Leonardov Jovan. Filip se blago zateturao u mestu i otvorio usta, kao da će se ugušiti.
‘‘ Vidim, evo ga, tu je! Ovo nije normalno!''
‘‘ Normalno je, samo smo mi mali da shvatimo. Hvalim te Bože, video si! Da nisi, bilo bi to za mene razočarenje.”
‘‘ A pogledaj Nemanju! On drži pokrov u rukama. Šta je sve ovo? Ako je ono beba, šta je ovo u njegovim rukama?''
‘‘ Pa, pokrov, pretpostavljam. Jedno je pokrov, drugo zamotuljak.”‘‘ Misliš, postoji i jedno i drugo?''‘‘ Šta znam, moguće je. Interesuje me, da li monasi znaju za ove zagonetke?''‘‘ Nemoguće da ne znaju. Ja očekujem da čujem kako čuvaju znanje vekovima.” '' Šta ćemo? Idemo li u Mileševac?''‘‘ Iz ovih stopa! Možda ćemo naći nešto, neki trag.”
Argus Books Online Magazine # 13 93