Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #13 | 页面 56

priča. Ko da nije on. Al ja i majka smo i dalje često bile na udaru kad se iz čista mira razljuti. Zamisli to, dete moje, kad te taki čovek poslen tolko batina ljubi u čelo i u obraz. To ne sluti na dobro. Nije prošlo mlogo kad putem za Kragujevac naiđe silan narod i vojska. Povlače se, kažu, idu Švabe i Ugri. Beograd pao u ruke dušmana. Otac se mršti, gleda u nas decu, briše suze da mi ne vidimo i puši. Sve mota jednu za drugom. Sutradan me majka budi, još se nije ni razdanilo. – Ustaj, ćero, da se pakujemo. Kud sav narod, tud i mi, nema nam druge – kaže i miluje me po licu. Dođemo u Kragujevac, a ono, vidim, nije ista varoš ko pre. Oživela do pucanja, svakom teskoba. Ugrabim malo vremena i odem kod bivše svekrve i svekra. Al mi se obradovali, ko da im se Radomir vrno s Cera. I oni se spremali da idu za vojskom i teli da i ja pođem s njima. – S nama će ti biti bolje – veli Dobrila. Ubeđuju me, bore se za mene ko za svoje jedinče. Znam ja da su u pravu, al ne mogu moje da ostavim. Propašće bez moje pomoći. Majka smršala, sama kost i koža,