Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #13 | Page 29

* * *
Naravno da volim mlade momke. Održavaju me u životu. Valjda mladost i lepota jedino mogu da odgovore tom zahtevu koji Azaleja ima od života – da bude mlad i lep. I moj.
Muška deca opet vitlaju kosama i izgledaju kao rok zvezde na koje sam se primala kad sam ja bila piletina. Čak slušaju istu muziku. Užas! Kad pomislim da su odrasli uz ploče koje sam imala ja, a verovatno i polovina njihovih roditelja ili bar starijih rođaka, pretrnem od straha! Zato što može da mi se desi da kresnem sinčića neke svoje školske drugarice, a ja ne verujem da je inkvizicija nestala, samo se pritajila.
“ Pa već su te spaljivali, dušo, valjda si prevazišla taj strah”, kaže moja Sonjica – veštica.“ Ma znam, samo sad bi imali i razlog”“ Eto vidiš da je sve u redu – u jednoj tački u vremenu te spale bez razloga, a u drugoj živiš sve razloge zbog kojih bi te spalili.”
Ta mi je mračna logika bila skroz ubedljiva, pa sam kopala dalje.
“ A šta je sad ovo, Sonjice? Druga šansa?”
“ Za šta šansa? Da sahraniš još jednog mladog, nesuđenog oca?”
“ Daj me prži sad, kad sam sluđena. Nije da ja ne znam šta da radim, ne. To je lakši deo. Nego, kakav smisao ima sve ovo? Zbog čega sam, jebote, opet zaglavila sa klincem od dvadeset godina?” Zavapila sam, kao da će Sonjica to da mi kaže, sve i da zna odgovor.“ Zato što si koza!” prodrala se ona.“ Ali koza ima tri jareta, teško meni!” nisam odolela i već smo se cerekale.“ Jebote, kako da kažem Neci?”“ Prosto mu reci” rimovala je Sonjica, ali meni više nije bilo smešno, pa je ono“ ispeci” ostalo neizgovoreno, kao i ostale asocijacije o rernici i kolačićima.
“ Jel ' će da me ostavi, Sonjice?”
“ Možda neće”, rekla je mekim glasom, a meni se steglo u grlu, ne zbog toga što mi je rekla, nego zbog te mekoće u njenom glasu. Nešto, kanda, nije bilo u redu.“ ' Si ti dobro, mila?”“ Možda jesam” izgovorila je još svilenijim i tamnijim tonom, da sam se naježila. Kenjale smo preko telefona već petnaest minuta. Zvala sam je s posla i rizikovala da me Kerić uhvati kako orgijam. Morala sam da završim razgovor pod hitno, ali ovo me nekako ošamarilo i imala sam loš osećaj i nisam htela da budem pička koja ne želi da zna.
“ Šta je s tobom Sonjice, šta se dešava?”“ Možda ništa, ne znam još.”“ Jebote, šta to ne znaš još?”“ Imam neku izraslinu na sisi, verovatno nije ništa, al ' sam malko u tripu.”
“ A, pa verovatno nije ništa. ' Si išla kod lekara?”“ Jesam, čekam rezultate.”“ Uuu, nemoj da se frčiš, svi imaju izrasline na sisama. Evo ja imam dve..” počela sam, a Sonjica je preuzela:
“ To su ti bradavice, budalo!” I onda smo se još smejale, nas dve sestre po lomači.
“ Jebote, da nije moj život u pitanju, bilo bi mi smešnije” priznala je Sonjica.
“ Da nije tvoj život u pitanju, ne bi bila takva dramoserčina i ne bi uopšte bilo smešno.”
Najčudniji momak na svetu
“ Nije tebi lako, ćero”, kaže Prijatelj, kontajući moje stanje i okolnosti mog života kao apsolutno sranje. Zamislih se duboko nad ovim konceptom.
“ Nije tačno, Prijatelju, skroz mi je lako. Možda generalno nije lako biti Azaleja Branković, ali meni je to
Argus Books Online Magazine # 13 29