prirodno. Recimo preciznije da tebi ne
bi bilo lako na mom mestu.”
Namestila sam se udobnije na
Prijateljevom tesnom krevetu, u kome
je jebao svoje tesne devojčice, ali nije
spavao sa njima, jer nema mesta, a on
ne može da se gura. Lukavo. Nisu žene
bile njegova prava strast, nego muzika. I
ako ne bi otišle posle seksa da gledaju
svoja posla, on je 'ladno gledao svoja.
Stavljao je slušalice, uključivo
gramofone i didžeisao do jutra sebi na
uvce. Neki put je, doduše uvežbavao
setove za nastup u “Ognju” ili nekoj
okolnoj rupi. Nije bilo devojke koja
posle dva meseca ne bi postala smrtno
uvređena, besna i ljubomorna. Jednom
je neka mala ludača strgnula ploču sa
gramofona i htela da je polomi. Posle je
nosila gips na ruci.
“Nisam 'teo da joj slomim ruku. Ali
ona je htela da slomi ploču, samo što mi
je stigla iz Engleske, znaš kako sam bio
srećan, dva meseca sam je jurio”
“Ploču?”
“Ploču, šta si mislila, da sam jurio
devojče? Ono samo došlo kod čiče,
tražilo kurac. Lepo sam joj posle rek'o
da ide kući...Kakva drskost, da ti
nekome grabiš ploču sa gramofona.
Derište bezobrazno” Prijatelj je izgledao
potresen ovom uspomenom.
“Ko s decom spava...” A onda se setio
ostale dece u svojoj ekipi i lice mu se
istopilo. Prijatelj je bio najsrećniji kad
nekog omladinca naprima na prave
stvari i imao je odred muzički
opismenjenih dečkića oko sebe.
Nekoliko njih je bilo i duhovito i
pametno, a svi su bili baš slatki.
“Ma dobra su ti deca, Gale se baš
namudio u poslednje vreme...”
“I osamostalio se prilično, doneo mi
je gomilu muzike sa NETa, po celu noć
skida.”
“Ćera bi mu rado pokazala još po
neka noćna skidanja”
Argus Books Online Magazine #13
“U, ćero, mnogo si ti veliki zalogaj za
njega. Mlad je ...”, zabrinuo se Prijatelj.
“Pa šta predlažeš Prijatelju? Da
maznemo po pilence ili da pomažemo
jedno drugom? Mislim, to je verovatno
mudrije, nego da se bakćemo s decom”,
zajebavala sam ja. Bili smo isto godište,
preživeli nekadašnji podmladak
kulturološkog smera urbane
orijentacije. I radili smo ono što uvek
rade preživeli. Okupljaju oko sebe
podmladak i edukuju ga. Jebote, imali
smo moralnu odgovornost pred
društvom! Toliku smo im decu
pokvarili... Toliko muzike i knjiga im
ulili u glave i srca, tolike mrakove
poskidali, onolike orgazme pružili!
Kamo ordenje, glupa rajo? Prijatelj i
Azaleja, muzički, duhovni i seksualni
prosvetitelji urbane omladine u ovom
usranom selu.
“Dobra si pička, ćero, presudi
Prijatelj opipavajući čvrstinu i gabarite
mog dupeta.
“Al' znaš šta čiča voli.”
“Isto što i ja. Mada, mogla bih da se
napalim i na tebe, mislim, telo reaguje,
bez obzira što je meni smešno”
“Zasmejavao bi te čiča rado, al'
brinem da se na udaviš od smeha sa
kurcem u ustima.”
Bio je to jedan od mnogih momenata
u kojima smo našu bliskost postavljali
na relaciju polnosti u koju nikad nismo
skliznuli. Mi smo bili ratni drugovi, a
obostrano ratničko kurčenje bilo je
zabavno. I tako smo još malo mahali
oružjem, a onda prešli na zanimljivije
teme.
“Slatka je Marinica, ima dobro dupe i
seksi je. Dal' se kara, a ćero?”
“Marinica? Sto posto, prijatelju. Pa
šta ti misliš? Nema toga više kod
napupelih omladinki. Ako se nisu
kresnule do šesnaeste, posle toga
tretiraju đanu k'o zaraznu bolest.
“Rano je to, a ćero?” Konsultovao me
prijatelj.
30