Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #13 | Page 30

prirodno. Recimo preciznije da tebi ne bi bilo lako na mom mestu.” Namestila sam se udobnije na Prijateljevom tesnom krevetu, u kome je jebao svoje tesne devojčice, ali nije spavao sa njima, jer nema mesta, a on ne može da se gura. Lukavo. Nisu žene bile njegova prava strast, nego muzika. I ako ne bi otišle posle seksa da gledaju svoja posla, on je 'ladno gledao svoja. Stavljao je slušalice, uključivo gramofone i didžeisao do jutra sebi na uvce. Neki put je, doduše uvežbavao setove za nastup u “Ognju” ili nekoj okolnoj rupi. Nije bilo devojke koja posle dva meseca ne bi postala smrtno uvređena, besna i ljubomorna. Jednom je neka mala ludača strgnula ploču sa gramofona i htela da je polomi. Posle je nosila gips na ruci. “Nisam 'teo da joj slomim ruku. Ali ona je htela da slomi ploču, samo što mi je stigla iz Engleske, znaš kako sam bio srećan, dva meseca sam je jurio” “Ploču?” “Ploču, šta si mislila, da sam jurio devojče? Ono samo došlo kod čiče, tražilo kurac. Lepo sam joj posle rek'o da ide kući...Kakva drskost, da ti nekome grabiš ploču sa gramofona. Derište bezobrazno” Prijatelj je izgledao potresen ovom uspomenom. “Ko s decom spava...” A onda se setio ostale dece u svojoj ekipi i lice mu se istopilo. Prijatelj je bio najsrećniji kad nekog omladinca naprima na prave stvari i imao je odred muzički opismenjenih dečkića oko sebe. Nekoliko njih je bilo i duhovito i pametno, a svi su bili baš slatki. “Ma dobra su ti deca, Gale se baš namudio u poslednje vreme...” “I osamostalio se prilično, doneo mi je gomilu muzike sa NETa, po celu noć skida.” “Ćera bi mu rado pokazala još po neka noćna skidanja” Argus Books Online Magazine #13 “U, ćero, mnogo si ti veliki zalogaj za njega. Mlad je ...”, zabrinuo se Prijatelj. “Pa šta predlažeš Prijatelju? Da maznemo po pilence ili da pomažemo jedno drugom? Mislim, to je verovatno mudrije, nego da se bakćemo s decom”, zajebavala sam ja. Bili smo isto godište, preživeli nekadašnji podmladak kulturološkog smera urbane orijentacije. I radili smo ono što uvek rade preživeli. Okupljaju oko sebe podmladak i edukuju ga. Jebote, imali smo moralnu odgovornost pred društvom! Toliku smo im decu pokvarili... Toliko muzike i knjiga im ulili u glave i srca, tolike mrakove poskidali, onolike orgazme pružili! Kamo ordenje, glupa rajo? Prijatelj i Azaleja, muzički, duhovni i seksualni prosvetitelji urbane omladine u ovom usranom selu. “Dobra si pička, ćero, presudi Prijatelj opipavajući čvrstinu i gabarite mog dupeta. “Al' znaš šta čiča voli.” “Isto što i ja. Mada, mogla bih da se napalim i na tebe, mislim, telo reaguje, bez obzira što je meni smešno” “Zasmejavao bi te čiča rado, al' brinem da se na udaviš od smeha sa kurcem u ustima.” Bio je to jedan od mnogih momenata u kojima smo našu bliskost postavljali na relaciju polnosti u koju nikad nismo skliznuli. Mi smo bili ratni drugovi, a obostrano ratničko kurčenje bilo je zabavno. I tako smo još malo mahali oružjem, a onda prešli na zanimljivije teme. “Slatka je Marinica, ima dobro dupe i seksi je. Dal' se kara, a ćero?” “Marinica? Sto posto, prijatelju. Pa šta ti misliš? Nema toga više kod napupelih omladinki. Ako se nisu kresnule do šesnaeste, posle toga tretiraju đanu k'o zaraznu bolest. “Rano je to, a ćero?” Konsultovao me prijatelj. 30