Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #13 | Page 27

poput menstruacije, kad pomislim“ u moje jebeno vreme”.
Oduvek sam volela mlade momke. Zapravo, oni su uvek imali isto godina, samo sam ja bivala svaki put još malo starija. Zaljubila sam se u Petra Pana sa četrnaest i verovatno sam tada i ja to postala. Petra Panica. Milion godina sam bila zaljubljena u njega i nikad se nismo kresnuli. Držao me obema rukama za udubljenja iznad dupeta i učio me da se ljubim. Lizao je i usisavao i vrteo jezikom kao da peva i jede istovremeno i retko sam se posle tako dobro ljubila. Vrtelo mi se u glavi i mozak mi se topio i prokapavao, izgleda pravo na gaćice, jer kako bi inače bile tako mokre? Od čega?
Radosti otkrivanja seksualnosti. Da dođe Bog i ponudi mi izbor – da se vratim u svoju četrnaestu godinu ili da umrem odmah, ne bih oklevala. Pubertet poznajem. Smrt ne može biti mučnija.
Sanjala sam snove koji su za mene bili isto što i iskustvo, osećala čudne mirise i čitala misli onih sa kojima sam bila povezana. Mislila sam da sam možda poludela i bojala se da ću se verovatno ubiti. Moje drugarice uglavnom nisu posećivali demoni i slični drugari. Osim jedne što je duvala lepak.
Gledala sam u šolju iz zezanja, a onda sam ugledala smrt. Kao prava iskusna gatara rekla sam drugarici:“ Loše ti se otvorila šolja, ne mogu da gledam”. Kad joj je poginuo ćale posle dva dana, odlepila sam. Posle sam malo razvila talenat za predosećanje smrti, pa sam prestala da odlepljujem. Šetnje po groblju su mi pogotovo smirivale živce, tu nisu pretila mračna predosećanja, sve je bilo jasno k ' o dan.
Imala sam i jednu drugaricu što je bila zaljubljena u mene, na onaj nejasan i mučan pubertetski način. A bila je luđa od mene, isečenija, ranjenija. Bile smo povezane poput blizanaca u stomaku.
Nikada se nismo dogovarale, a uvek smo se sretale. Obično bih osetila miris koji zove, obula spenserice, dohvatila texas jaknu, zategla konjski rep i u roku od pet minuta je srela. Ponekad sam je čekala i začikavala kad se pojavi:“ Kasniš”. Nju je mučila menstruacija, strašno se stidela i mrzela čitav taj krvavi ženski posao, a ja sam volela svoja krvarenja i menjanje uložaka i osećanje stvarnosti u tome. Čudesno je to, kako smo preživele pubertet. Ona se, doduše, navukla na spid, pa se udala i rodila devojčicu, pa se razbolela od anoreksije i umalo umrla. Za mene je nekako bilo bezbolnije da se okrenem mladim kosijanerima, lekcijama ljubljenja, a zatim i jebanja.
Kad sam napunila osamnaest, već sam se bila ratosiljala đane, ali sam postala prestara za Zlog, glavnog pankera u selu. Njega su uvek zanimale maloletnice, utoliko više ukoliko su bile male, crne i nepismene. Ja sam bila visoka sa dupetom i nesrećna što hipi tunike na meni ne vise kako treba i svesna da nikada neću postići onaj anoreksičan izgled krhke i lelujave hipike, koliko god puštala kosu i navlačila džakove.
“' Ajde bre da budemo zajedno. Mislim, super se družimo i akcije i zezanje i smejemo se i je ne bih ni pogledala nekog drugog”, molila sam Zlog, ležeći mu na ramenu, dok su njegova stopala u tom položaju dosezala skoro do mojih članaka. Jebiga, bila sam baš veća od njega. Nije bilo teško biti veći od Zlog. Ali
Zli je bio glavni baja.
“ Ne mogu Azaleja, ne sviđaš mi se”, uhvatio je moju bradavicu šupljinom između keca i tojke gore levo“' ajd ' se jebemo!” Zli je umeo da opravda reputaciju. Bio je to pankerski seks za njega i grebanje za malo bliskosti, za mene. Nije se nešto ljubio i to me baš nerviralo, ali znao je da bude skroz
Argus Books Online Magazine # 13 27