niko ih ne uću-tkuje. Zašto bi ateisti ćutali?
Svojevrstan oblik fino prerušenog ućutkivanja je i sugestija da postoje i drugi problemi koji muče društvo i svet kojima bih možda mogao posvetiti deo svog angažovanja. Siromaštvo, društvena nep-ravda, politička proganjanja, mučenja ljudi i životinja, ekologija, ratovi, globalno zagrevanje... Zašto mislim da je ateizam toliko važna tema pa je neprestano potežem i pri tom očekujem da joj ljudi posvete pažnju kad se čini da ima mnogo prečih problema? Ova vrsta učutkivanja, pod firmom zabrinutosti za preče društvene probleme, ima za cilj da ateizam diskredituje kao nešto trivijalno što bespo-trebno crpi ionako nedovoljne intelektualne resurse društva koji bi se mogli pametnije iskoristiti.
Stvar je u tome što ateisti misle da religija upravo jeste ogroman društveni problem koji crpi nepojmljive i materijalne i intelektualne resurse društva koji su mu preko potrebni za rešavanje brojnih problema. Od sukoba na Bliskom istoku, obrazovanja, seksa, siroma-štva, kontracepcije, fizičkog i mentalnog zdravlja, o proganjanju, mučenju ljudi i društvenoj nepravdi da ne i govorim, svi bi ovi pro-blemi bili mnogo manji da nema religije. Čak i kada je mučenje ži-votinja u pitanju. Halal meso kakvo islam propisuje muslimanima podrazumeva ubijanje životinja na okrutan način- one moraju biti svesne u trenutku klanja a zatim ostavljene da na smrt iskrvare. Ovakav besmislen ritual i bespotrebna okrutnost često je u suprot-nosti sa zakonima o zaštiti životinja u razvijenim zemljama, a opet se dopušta zarad nečijih verskih uverenja. Besmisleni okrutni rituali sprovode se i nad ljudima. Dečaci, a u izvesnim delovima sveta i de-vojčice, se genitalno sakate, sve u ime religije.
Religija je stvar vere, ne razuma. Zašto me uopšte zanima u šta ljudi veruju? Ili, mogu li da se složim da postoje ljudi sa kojima se ne slažem i batalim dalju raspravu?
Bojim se da ne. I mislim da su i ovo samo zabašureni pokušaji ućutkivanja. Šta tačno znači primedba da je religija stvar vere, a ne razuma? To podrazumeva da se od vernika ne zahteva da dokazuju bilo šta od svojih besmislenih tvrdnji jer je njihova religija jednosta-vno“ stvar vere, a ne razuma.“ I ne samo da od vernika ne treba zah-tevati bilo kakvu vrstu razumnog obrazlaganja uverenja već i ateisti treba da prestanu da zastupaju svoj slučaj pošto vernici nisu u stanju da odbrane svoj. Kad ljudi ne bi delovali na osnovu svojih verovanja, ovo bi možda bilo i prihvatljivo, na kraju krajeva, svako je slobodan da veruje u šta hoće. Ali ljudi deluju na osnovu svojih verovanja i to je razlog zbog koga ateiste poput mene zanima priroda tih uverenja. Zašto jednu političku stranku zanima program druge stranke? Zašto LGBT aktiviste zanima u šta veruju protivnici emancipacije LGBT osoba? Zašto ekonomske stručnjake jedne zemlje zanima ekonomija druge? Ljudi deluju na osnovu svojih ubeđenja, a to delovanje osta-vlja posledice na svet u kome živimo. Vrlo jednostavno.
Sugestija da se treba složiti da se vernici i ateisti jednostavno ne slažu i da raspravu treba da ostave po strani i nastave dalje, čini mi se najpodmuklijom od svih. Ova sugestija deluje vrlo pomirljivo, umereno i razumno. Čini da vernici deluju tolerantno i bezazleno, a ateisti agresivno pošto uporno neće da stvar ostave po strani i osta-ve vernike na miru.
Argus Books Online Magazine # 13 13