Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #13 | Page 12

Vatikan je ne samo sarađivao sa nacistima tokom rata, ne samo da im je putem svojih čuvenih “pacovskih kanala“ nakon rata po-magao da izbegnu pravdi i sakriju se po katoličkim zemljama Lati-nske Amerike već je i papu Pija XII proglasio za “Prečasnog“ . Svakog sa minimalnim osećajem za moral ovo bi moralo da šokira. Međutim, čini se da crkvi ovo ni na jedan način nije naškodilo. Šta-više, prethodni papa, Benedikt XVI, bivši je Hitlerov omladinac. U svetlu gore iznetih činjenica, ne čudi ni malo što ovaj biografski de-talj nije bio prepreka njegovom usponu na presto Sv. Petra. Ali ni to nije sve. Benedikt XVI, koga katolici vernici drže za vrhunski moralni autoritet, pre svog pontifikata bio je na čelu vatikanske institucije Sveta kongregacija za doktrinu vere (bivša rimska Inkvizicija) čiji je zadatak između ostalog bio da “reši“ slučajeve seksualnog zlosta-vljanja dece od strane katoličkih sveštenika. “Rešavanje“ slučajeva svelo se na njihovo temeljno zataškavanje, vansudska poravnanja i premeštanje sveštenika pedofila u nove parohije. Ovakvom čoveku, bivšem Hitelrovom omladincu i saučesniku u hiljadama slučajeva seksualnog zlostavljanja dece, vrhunskom moralnom autoritetu za oko milijardu vernika na svetu, roditelji su podizali decu na blago-siljanje dok je u junu 2011. godine prolazio zagrebačkim ulicama, obasipan cvećem i uzvicima oduševljenja da bi na glavnom gradskom trgu održao slovo, obratite pažnju, o “smislu savesti.“ Dok je papa na glavnom zagrebačkom trgu masama zborio o smislu savesti italija-nska policija je presrela telefonski razgovor sveštenika Rikarda Sepije, papinog bliskog saradnika na zataškavanju slučajeva seksualnog zlostavljanja dece, u kome jednom marokanskom dileru Argus Books Online Magazine #13 droge traži da mu nabavi dečake za seks. Imajte u vidu da ne govorim o istoriji crkve, o nečemu što se de-šavalo u srednjem veku. Reč je o sadašnjoj crkvi i njenim zvaničnici-ma. Moje pitanje je - šta može da naškodi crkvi na čijem čelu je bivši Hitlerov omladinac i dokazan kriminalac, zaštitinik silovatelja dece? Očigledno ništa. Ali će moje pisanje da nanese štetu stvari za koju se zalažem. Na ovu primedbu nadovezuje se jedna podjednako dušebrižnička i skoro jednako licemerna. Stilom kojim pišem, a kome se prebacuje da je uvredljiv i bezobrazan, dok je zapravo samo neposredan i neeu-femistički, odbijam, naime, čitaoce. Suštinski, ona izražava bojazan da ih načinom na koji pišem, zapravo, privlačim. I predstavlja još jedan, suptilno maskiran, pokušaj ućutkivanja. Dosadio sam i bogu i narodu sa svojim antireligijskim blogovima je komentar za koji se uvek nađe neko da njime proprati moje anti-teističke članke. Jedna od divnih stvari u slobodnim i demokratskim društvima je ne samo mogućnost već i sloboda izbora. Meni su, primera radi, predosadne ekonomske analize. Preskačem ih po novi-nama, okrenem kanal na TV-u kada je o tome reč, na internetu ne posećujem stranice koje se bave ekonomijom. Nikad mi nije palo na pamet da ostavim ovakav komentar. Ovo je ućutkivanje u najotvore-nijem obliku. Ako se izuzmu ubistva, pretnje i zatvaranja. Meni je, pak, dozlogrdilo da slušam o religijama, koje su do te mere svepri-sutne da ih je nemoguće zaobići. I govorim samo o prisutnosti ne i o uticaju, s moje tačke gledišta uvek pogubnom, koji imaju na naše ži-vote, uključujući i nas ateista. Vernici su imali više od milenijum i po na raspolaganju da zastupaju i odbrane svoju stvar i 12