Aleksandar Lambros MISLITI U ČETIRI ZIDA
Aleksandar Lambros MISLITI U ČETIRI ZIDA
Kod inteligentnih ljudi uglavnom postoji sklonost da ne veruju u ono u šta veruju mase i najčešće ih to stavi na nišan.
Čarls Bukovski
Ako nešto može biti uništeno istinom, onda zaslužuje da bude uništeno.
Karl Sagan
Misliti u četiri zida
“ Vrlo lepo pišeš o umetnosti. Zašto ne pišeš o tome umesto što se trošiš na pisanja o religiji?“
Dobijam dosta mejlova i poruka sa pitanjima ove vrste. Istina je da do pre neku godinu antiteistički angažman nije bio deo mojih ni ličnih ni profesionalnih planova. Da se nisam susreo s tako zapa-njujućom količinom neprijateljstva i agresije kad sam sa svojim ateizmom, putem blogova, izašao na tržište ideja, nikad ne bih seo da napišem ovu knjigu kojoj u podnaslovu stoji- zapis o ateističkom autovanju.
Izraz“ autovanje“ uobičajeno se koristi kad se govori o homoseksualcima koji su odlučili da porodici i društvu obznane istinu o svo-joj seksualnosti. I podrazumeva izvesnu dozu drame i stresa koji taj proces obično prate. Možda će vam se onda ovaj podnaslov učiniti kao preteran. Slobodan sam da zaključim da u tom slučaju nemate iskustvo otvorenog i glasnog ateizma.
Ono što me je zaprepastilo kada sam počeo da pišem blogove na temu religije, nisu bile sporadične preteće poruke koje sam dobijao od vernika. Ono što me je istinski zapanjilo jesu sofisticirani meha-nizmi ućutkivanja koja su dolazila od strane ljudi koji sebe legitimišu kao liberale, intelektualce, ljude otvorenog uma... Da ne ostave mesta mojoj sumnji u njihove dobre namere neretko bi mi se obraćali s ovom uvodnom formulom“ odmah da ti kažem, nisam vernik, ali...“
Preporuka da se posvetim pisanju o umetnosti može vam se uči-niti kao iskrena i dobronamerna. Kažu da lepo pišem o umetnosti. Ali ja ovaj naizgled dobronamerni savet nisam dobio zbog toga što dobro pišem o umetnosti, već zbog toga što dobro pišem o religiji. U njemu stoji želja ne da pišem više o umetnosti već da prestanem da pišem o religiji. I to baš zato što tako dobro pišem o njoj.
Ovakvo fino sročene sugestije u vidu dobre namere i prijatelj-skog saveta su brojne, pored toga što su i česte do mere društvene konvencije da im moram posvetiti posebnu pažnju.
Ako ću da ih rangiram po količini licemerja koji ih karakteriše moram da krenem od toliko puta upućene mi primedbe da svojim pisanjima“ škodim stvari za koju se zalažem.“ Pod pretpostavkom da je ono za šta se zalažem pravilno shvaćeno, a to je istiskivanje religije iz svakog aspekta političkog života društva ili, drugačije rečeno, nje-gova temeljna sekularizacija.
Argus Books Online Magazine # 13 11