Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #13 | 页面 14

Problem je što vernici ne ostavljaju ateiste na miru. Štaviše, oni ne ostavljaju ni druge vernike na miru. Oni svoja neosnovana verova-nja nameću u bezmalo svaki aspekt društvenog života. I to nimalo miroljubivo. A onda ovom pomirljivom i naizgled tolerantnom suge-stijom žele da sebe izuzmu od kritike koju ne samo da zaslužuju, već je i preko neophodna. Ovo je samo jedan od oblika pasivne agresije koja je inače tako karakteristična za verujuće. Zbog čega bi religija bila pošteđena kritike i neprestanog ispitivanja, kad ništa drugo nije? Zašto samo religija zaslužuje taj imunitet, a sve drugo je podložno kritici i ispitivanju? Zašto bismo ovu stvar ostavili po strani? Zašto se u svakoj društvenoj raspravi očekuje da jedna strana pretegne sna-gom svojih argumenata, a samo se kod religije treba složiti da se strane u sporu ne slažu? Javnim prostorom cirkuliše mnoštvo ideja, a religijsko viđenje sveta nije ništa drugo do jedna od njih. Zašto o njoj ne možemo razgovarati kao što razgovaramo o bilo čemu drugom? Zbog čega samo ona zavređuje taj eksluzivni status neupitnosti? Ako neko ne želi da se upušta u ovu raspravu to je savršeno u redu, ali zbog čega bi sprečavao druge da u njoj učestvuju? I, najzad, religija je lična stvar i ne treba nikoga da se tiče. Dru-gim rečima, ateizam je privatna stvar koga nikoga ne treba da se tiče, prema tome trebalo bi da prestanem da na njemu insistiram i name-ćem ga kao temu. Svako ko misli da je religija privatna stvar ima ozbiljnih problema sa viđenjem sveta i političkim tokovima u njemu ili je nekako uspeo, uprkos sveprisutnosti informacija, da se od njih potpuno izoluje pa živi u blaženom neznanju. Jer religija je sve samo ne privatna stvar. Ona je javna i Argus Books Online Magazine #13 sveprisutna do mere da ateizam više nije samo pitanje intelektualnog diskursa već i pitanje aktivne odbrane. “Religija je pri-vatna stvar“ je primedba upućena na pogrešnu adresu. Jer ovo je upravo ono što ateisti misle - religija je privatna stvar i ne treba da ima apsolutno nikakvog uticaja na sferu javnog. Poenta sekularizma je upravo to, sloboda veroispovesti, ali i sloboda od veroispovesti. Vernici se ne zadovoljavaju time. Ono što oni rade je nametanje njihove vere kao referentne za društvo u celini. I zbog toga je neop- hodno poslužiti se ovim prljavim trikom i ateizam proglasiti za priva-tnu stvar, onako kako je to navodno i religija, i istisnuti ga iz javnog diskursa. A religija je privatna samo u onoj meri u kojoj je sekula-rizam primorava na to. Čim pritisak sekularizma popusti ma i za trunku, religija je tu, uvek spremna da uskoči i zauzme teško, i uz mnoge žrtve, osvojenu sekularnu teritoriju slobode s koje se posle te-ško povlači. Primeri su brojni i ja ću im se kasnije i navratiti. Paralela je bila suviše očigledna da bi mi promakla. Od kako sam počeo da javno iznosim i zastupam svoje ateističke i, povrh svega, antiteističke stavove, neprestano mi se sugerisalo, mahom u uvije-nim oblicima od kojih sam neke upravo pobrojao, da su moja antite-istička promišljanja, isto kao i moja seksualnost, prihvatljiva ukoliko ih upražnjavam među četiri zida. Moja seksualnost i moji intelektu-alni stavovi mogu računati na to da budu tolerisani, u najboljem slučaju. Ako ne preteram sa insistiranjem na njima. 14