Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #13 | Page 113

otišao kući oko jedanaest. Laki je sledeće jutro morao da porani, išao je negde, ne seća se gde. Oko pet ujutro je izašao na ulicu i video tragove Milo ¬ vovih malih cipela u snegu. Ostavio ih je izašavši iz kluba noćas sve do ulaza u zgradu. Sneg je stao i niko u međuvremenu nije prolazio. Tih desetak koraka u Lakiju je izazvalo buđenje neobjašnjivog očin ¬ skog osećaja ljubavi i prijateljstva. Prvi put je požalio što nema dete i mora da je to svoje osećanje preslikao na Mila. Ti tragovi u snegu, ostavili su trag i u njegovom srcu i kao da je od tada postao Milov zaštitnik.
Upravo su se približavali Lakićkoj crkvi, i Laki odluči da Ivana prene iz razmišljanja, pa smešeći se reče:
„ Ivane, ovo je crkva, o čijoj istoriji čitaš.“
Ivan se trgao i ćutke osmotri crkvu pored koje su prolazili. Laki je video da je još uvek preplašen. Na tre-nutak se pokajao što ga je poveo i možda na grub način sve ispričao, ali nije mogao nazad. Znao je, na ispitu je šta će pretegnuti, strah ili ljubav i prijateljstvo prema Milu. Laki se iskreno nadao, ovo drugo. Kao da je znao o čemu Laki razmišlja, Ivan ga pog-leda očima u kojima se ogledalo nebo i zaiskrio nago-veštaj osmeha.
„ Gle čuda, ni manje crkve, ni deblje knjige o njoj! Pa ovolika knjiga nije napisana ni o hramu svetog Save na Vračaru!“, reče šeret ¬ ski i osmehnu se.
Laki se glasno nasmejao, iako mu ta izjava baš i nije bila smešna. Smeh razbi osećaj teskobe i straha, pa se obojica stadoše grohotom smejati!
Put do Lakijeve kuće se provlačio između brda, pro-lazio pored retkih kuća, okruženih njivama, livadama, pašnjacima i voćnjacima. Neposredno pre ulaska u šu-mu, put se kružno usecao, penjući se još jednim brdom i prolazio pored napuštenog imanja. Stara, polusru ¬ šena kuća bila je duboko uvučena u dvorište, okružena divljim grmljem i drvećem. Pored samog puta, dva nadgrobna spomenika. Laki je znao te grobove, urasle na mestu gde se put konačno popeo uz brdo i izravnao sa okolinom. Mahinalno je bacio pogled iza Ivanove glave ude-sno i smrzao se! Pored grobova je stajala žena duge, crne, raspu-štene kose, u dugoj beloj haljini gledajući u njega!
Samo trenutak kasnije šuma je zaklonila i nju i grobove.
Laki je, još uvek gledajući unazad, naglo zakočio i stao, a iznenađenom Ivanu od inercije ispade knjiga iz ruke. Pogledao ga je začuđeno i prateći Lakijev pogled i sam se okrenuo. Laki je vratio auto desetak metara una-zad, do grobova.
Grobovi su ćutke stajali pored puta, a žene u belom nigde nije bilo!
Dok su se vozili dalje, kroz šumu, obojica su ćutali. Laki je raz ¬ mišljao o viziji demonske žene, a Ivan je bio uplašen od pogleda na grobove pored puta.
Izronila je iz mrkog neba, pred oluju, na vrhu brda obučenog u iskrzan kaput od matore livadske trave, uz ćutljivog usamljenog čuvara sa leve strane, koji je svojom oštrom prelomljenom granom hrlio da probije oblak, skoro sakrivena u divljem zelenilu, zidova i krova obrasla bršljanom. Njegova prokleta kuća!
Zaustavio se pred slomljenom kapijom.
Argus Books Online Magazine # 13 113