Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #13 | Page 114

Ivan ga je gledao širom otvorenih očiju u bezglas-nom užasu! „Ostani pored auta i podigni krov. Kiša će!“, rekao mu je. „Brzo ću se vratiti.“ Ivan je potvrdno zaklimao glavom. Dok se provlačio kroz zaraslo dvorište, pomisli da je opet zabo¬ravio poneti alat, sekiru ili makaze, da raskrči put. Nije čuo glasove. Nije čuo ni zvuk frule. Kad se ko-načno provu¬kao do verande, nije hteo da pogleda u provaljena ulazna vrata. Dobro, pomislio je, u belešci je pisalo da je Lazar urezao nekak¬va slova na krovnu gredu verande. Bršljanom su obrasli stubovi i zidovi kuće, ali su potporne grede bile slobodne! Poloko je pogledom prelazio od prve grede, do puta. Grede su bile stare, ali čvrste, tek delimično sakrivene mahovinom! Tiho je opsovao svoju sreću. Pronalaženje urezanih slova uopšte neće biti lako! Nije znao koliko je vremena potrošio u grču prela-zeći pogledom preko greda… A onda, na gredi najbližoj vratima, učini mu se da je video nešto. Podigao je ruku, ali gredu nije mogao dohvatiti! Ipak će morati ući u kuću… po stolicu i neki nož. Udahnuo je duboko, i naglo gurnuo vrata, očekujući… pa ni sam nije znao šta! Ništa se nije dogodilo. Srednja soba ga je dočekala ista kakvu je ostavio. Ušao je, prišao kredencu, otvorio fioku i dohvatio prvi nož koji mu je došao pod ruku. Okrenuo se i u povratku pokupio prvu stolicu, najbližu vratima. Onu stolicu na kojoj je onomad sedela Argus Books Online Magazine #13 Magda u isto ovakvom olujnom danu pre petnaest godina. Stavio je stolicu ispod grede i popeo se na nju. Tru-dio se da misao o Magdi potisne tamo odakle se i stvo-rila. Jeste, nešto je bilo urezano na potpornoj gredi verande... Sloj mahovine je delimično prekrivao natpis. Uzeo je nožić i pažljivo odvojio mahovinu od drveta. Slova su se pojavila! Najpre nije razu¬meo, ali, kad su mu se kockice složile, zadrhtao je od uzbuđenja i nožić mu poreza šaku... sada je bilo jasno! Zna šta mu je Lazar poručio! Ali nije znao kako to može da pomogne?! Na gredi su bila urezana četiri slova, baš kako je i pisalo u belešci! AAMG. Početna slova imena Lazarevog čukundede, pradede, dede i oca! Aranđel, Aleksa, Milutin i Gavrilo! Šta je to značilo? Zašto je to bilo toliko važno da je baš to stari Nikodije Stefanović rukom napisao i sakrio lepljenjem stranica?! I koja još četiri slova da dopiše? Nikodije je zapisao: „Aleksa će znati koja slova“! Bila je to zagonetka, još jedna u potrazi… Razmišljanje mu prekide krik užasa, negde iz bli-zine! Učini mu se da krik dolazi iz kuće. Naglo se okrenuo prema otvorenim vrati¬ma, izgubio ravnotežu, i pao sa stolice na leđa! Dok mu se svest mračila, čuo je još jedan krik! Vrištanje nije dolazilo iz kuće! Ivan je vrištao na putu! 114