Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #13 | Page 106

Ostavljen pored vrata, Aleksa stoji i drhti. Onda, odjednom, ne želi više da ostane sam, pretrčava prema krugu i sakriva se iza nogu gospodina Majkovića. Gleda pored njih u ono u šta svi prisutni gledaju! U sredini kruga, na okruglom crvenom tepihu, isp-repletena su dva gola tela, muškarca i žene, u bes- tidnom seksualnom činu! Svuda oko njih razbacana je odeća. Muškarac mu je okrenut leđima, drži partnerku u rukama, njene ruke su mu na vratu, a noge raširene oko njegovog struka. Lagano se, u ritmu muzike nabijaju jedno na drugo, vidi mišiće na leđima, zadnjici i nogama kako se zatežu i njenu glavu sakrivenu maskom, kako se ritmično spušta unazad i ponovo podiže, dok joj duga crna kosa stremi podu. Muškarac se okreće i Aleksa vidi da oboje ljubavnika nose iste maske divlje radosti. Žena spušta noge na pod, na trenutak stoji pred njim, crna kosa dopire do ispod leđa, pa se okreće od njega, pravi raskorak u širini tela i spušta ruke na pod. Muškarac joj prilazi od pozadi, hvata je za bokove i ponovo se nabija u nju. To radi sve brže. Aleksa čuje da žena stenje. Odjednom, staje, izvlači se iz nje, izgleda kao da je gotovo, ali ne! Ponovo prilazi, naglo ulazi u nju. Ženino vrištanje nadjačava hor i muziku. Još nekoliko snažnih prodora, svaki sledeći žena prati urlikom, i vadi svoj ogromni nabrekli ud, udara njime ženu po leđima i iz njega ističe seme u izbačajima po njenim leđima i kosi. Sve je sad gotovo, žena ustaje, skupljaju razbacanu odeću i odlaze sa tepiha. Muzika naglo prestaje, i svi gledaju u ložu, izdvo-jenu u sredini Argus Books Online Magazine #13 zida, gde stoji čovek sa maskom zlatne boje. Na trenutak se saginje i podiže belu masku, poka-zujući je svima. Muškarac iz kruga polazi prema tepihu, nosi istu masku kao pokazanu, masku besa! Aleksa se priseća gde je takvu masku video, a onda vidi majku kako pušta ruku gospodina Majkovića i kreće prema sredini kruga… „Ućuti više! Ne pričaj dalje! Pobogu, zar misliš, da ti je majka i išla na takvo mesto, da bi i tebe vodila?! Razmisli malo! Koliko si još dece, osim tebe, video? Ko je još vodio decu? Kažeš, imali su i malu masku, samo za tebe?! Besmislica! I sam znaš da to ne može biti istina!“ Petnaestogodišnji on iza njega, ne galami, nego govori sik¬tavim, glasnim šapatom! Majka ispred njega se kida od smeha, podiže glavu uvis, poput vuka, i sad mu se čini da poput vuka urliče! Aleksa Lakić ustaje, okreće se prema glasu iza sebe i gleda crnokosog dečaka zelenih očiju. Na trenutak mu se čini da to više nije dečak, nego onaj mladić iz njegovih budnih snova, a onda opet vidi i trećeg dečaka, onog sa vašara u fraku, nacrtanih brkova! „Ne znam ja više šta mi se stvarno dogodilo, a šta sam umislio,“ počinje polako da govori, a onda sve brže i sve glasnije: „Zato što mi svi ulazite u glavu! Zato što mi ne dozvoljavate da sam odživim svoje događaje! I ti, i onaj mladić iz daleke budućnosti, i ona veštica koja glu-mi majku! Svi vi! Zašto me svi ne ostavite na miru? Zašto me pratite? Šta hoćete od mene?!“ Da je neko te septembarske noći 1895. godine pro-lazio nado¬mak Lakića, šumom pored potoka ispod 106