zaustavlja i iz kočije izlazi gospodin
Majković, da pomogne gospođi
Radici da siđe, a da se ne saplete o
dugačku suknju. Ona gura Aleksu
prema izlazu, pa onda jednom
rukom blago zadiže suknju do ispod
kolena a drugu pruža gospodinu
Majkoviću, koji spušta Aleksu pored
sebe i prihvata joj ruku. Gospođa
Radica Lakić silazi dostojanstveno,
namešta svoj savršeni šešir sa
veštačkim cvećem, širi suncobran, i
hvata gospodina Majkovića blago
ispod ruke. Gospodin Majković ruku
savija u laktu pod četr¬deset i pet
stepeni, podlaktice vo-doravno
oslonjene na stomak. Hvata Aleksu
drugom rukom i vuče ga prema
ulazu u zgradu…
„Ne znam odakle, ali tu zgradu si
u potpunosti izmislio! Ja sam bio u
Beogradu, tražio je ali nigde sličnu
zgradu nisam našao, sa tom
fontanom i takvim