„Dobar je vranac ko voli teška crna
vina. Osim toga dobro rodi i ranije zri
od prokupca, bar 15 do 20 dana. To
mnogo znači onima koji hoće da imaju
vino za Mitrovdan, ili Svetog Aranđela.
„E, pa sad ono može da provri do
Mitrovdana, ali vino treba i da se
odneguje“, reče Serdar. „Tek dogodine
je ono za piće.“
„Slažem se s vama“, potvrdi Mida.
„Dakle?“, upita, videći da je Serdar
razgledao jelovnik.
„Date mi jagnjeću čorbu i bečku
šniclu“, reče Serdar.
„Ima hladnog jagnjećeg pečenja, ako
hoćete umesto šnicle, kuvarica je već
otišla.“
„A, pa može.“
„A salatu?“, upita Mida.
„Neku sezonsku, šta imate“, reče
Serdar.
„Hoćete zelenu, sa maslinkama?“
„I sir“, reče Serdar.
„Odmah stiže“, reče Mida i udalji se.
Serdar je sedeo i polako pijuckao
vino čekajući da mu stigne večera. Ceo
dan je proveo u Beogradu, prodajući
voće na Zelenom vencu i nije ni ručao,
došao je pravo u Cerje jer je tako obećao
Mari, Stevinoj ženi, sa kojom je bio u
ljubavnoj vezi već nekoliko godina. Svi
Cerjani su mislili da su se on i Radomir
zbog nje zavadili i da se mrze zato što je
Radomir nekad bio u vezi sa njom.
Možda je ona bila u vezi sa Radomirom
nekada, ali Serdaru nije bilo ni na kraj
pameti da mrzi muškarce koji su
nekada bili u vezi sa njegovom ženom ili
ljubavnicom.
„Dobro veče, komšija“, začu poznati
glas.
Raša, Marin sused, smeštao se za
susedni sto nasuprot njemu.
Argus Books Online Magazine #12
„Zdravo, Rašo“, pozdravi ga Serdar.
„Dođi sedi sa mnom, ionako sam sâm.“
„Vidim da si se osamio pa, reko', da ti
ne smetam.“
„Ne smetaš ništa, dođi sedi ovde, ako
si za vino.“
„Nisam za ništa, ali popiću malo“,
prihvati Raša. „Mido, daj još jednu čašu.“
Raša pređe za Serdarov sto.
„Pa, što si se osamio?“
„Nema razloga, samo sam malo
umoran i gladan, 'oću da večeram.“
„Pa ja kažem da ti ne smetam“, reče
Raša i pođe da ustane.
„Rek'o sam ti da ne smetaš, 'oćeš i ti
nešto da prezalogajiš?“
„Fala“, reče Raša, „znaš da mi seljaci
rano večeravamo, ja sam to već uradio.“
„Šta, 'oćeš da kažeš da ja nisam
seljak?“ začudi se Serdar.
„Pa i nisi više pravi seljak, družiš se
sa Beograđanima, motiku i vilu ne
uzimaš u ruke, u štalu ne ulaziš.“
„Ja sam se opredelio za voćarstvo; i
to je neka poljoprivreda.“
„Ali visoka, gospodska poljoprivreda;
velika zarada, plaćaš drugima da rade
za tebe, a ti uživaš.“
„Jeste velika zarada, zato sam se i
opredelio za voćarstvo, ali nije baš tako
lako. Treba sve da se uradi na vreme, da
se posao organizuje, da se i radnicima
obezbedi ono što im treba, i 'leba i uz
'leba; i pivo, bez piva danas neće niko da
radi, i to da bude 'ladno. I žene ga traže.“
„'Oće žene da se emancipicuju“,
primeti Raša.
„Oće one – znaš šta. Ako toga nema
dovoljno il' koliko bi one htele, onda
traže emancipaciju, da može da ti nabija
rogove kad god 'oće.“
„Pa i ti si večeras došao kod jedne
takve“, reče Raša.
93