Od tada ne prođe dan a da ne
svratim do njega.
Nekoliko godina kasnije kada je
matori majstor otegao papke moj
najbolji prijatelj u nastajanju je nastavio
njegov posao. A Ramiz nije najveštiji u
svom poslu. U Novom H’Orlou veštiji od
njega prigrabili su bogatu klijentelu za
sebe tako da se Ramiz bazirao na
krojenju odela i haljina za srednje
slojeve i one ispod. Možda je razlog
manjkanja osećaja za krojački posao
upravo taj što Ramiz ne voli muškiće.
Ne voli ni žene, isto tako. Da budem
iskren, on ne voli nikog, sem, možda,
svoje pse. Ne znam ni zašto mene trpi.
Možda zato što misli da sam mu
promenio život. Barem mi je tako rekao
jednom prilikom. Dana kad smo se
upoznali pošao je da raskrsti sa starim
životom, a ja sam uradio prljavi posao
umesto njega. Iako nisam planirao.
Sasvim slučajno. Tako tipično za mene.
Nas dvojica obično u podne pijemo
kafu zajedno. I upravo na ovom mestu
gde sada sedimo, na kaldrmi ispred
njegove radnje, i srčemo kafu, pre
dvadeset godina sam saznao detalje
koje nisam znao u vezi venčanja Nadije i
Filipa. Tog dana se, po završetku radnog
vremena, beše okupio neki narod kod
krojača Adama, poznatog u gradu kao
Brka. To je bio jedan džangrizavi
matorac koji je Ramiza rešenog da
promeni život iz korena žandarski
muštrao. S tom razlikom što su mene na
obuci za žandara muštrali tri meseca, a
kako će se ispostaviti, Brka je muštrao
Ramiza skoro tri godine. I, na kraju, nije
vredelo. Ispao je loš krojač od njega, u
najboljem slučaju prosečan. Uglavnom,
bilo je simpatično, a ponekad i mučno,
gledati kako se Ramiz trudi da udovolji
Brki, a njemu ništa što bi ovaj uradio
nije bilo dovoljno dobro. Dugačak je bio
spisak stvari koje Ramiz nije dobro
radio. Od kuvanja kafe, preko sečenja
štofova do loše obendlanih ivica. Na
svakoj od navedenih tačaka Brka je
umeo da nađe zamerku svom šegrtu i da
mu smisli prikladnu kaznu.
Argus Books Online Magazine #12
Pretpostavljam da je Ramiz trpeo
hirovitog Brku zbog grehova iz
mladosti, a s obzirom na to šta je trepeo,
mogu samo da zamislim kakvi su to
grehovi bili.
I nikada mi nije bilo jasno zašto je
Brka uzeo Ramiza za šegrta. Bio je blizu
četrdesete.
Bilo kako bilo, Brka je krojio odeću
za porodicu Kapo povodom
predstojećeg venčanja Filipa Kapoa i
Nadije Trn. To jasno govori koliko je
bila cenjena njegova radnja pre
dvadeset godina. Brka je odlično uradio
svoj posao i samim tim bio kvalifikovan
da bude na gradskom Trgu tog kobnog
utorka. Kako se ispred njegove radnje
beše skupilo nekoliko dokoličara, među
kojima sam bio i ja, a Brka je voleo da
bude u centru pažnje i da dok pripoveda
gladi svoje dugačke prosede brkove i,
naravno, nije propustio da nam ispriča
kako se proveo tog dana na venčanju
Filipa i Nadije.
*
Orhideja vrvi od polusveta kome
savršeno pristajem. U stvari, možda je
to osnovni razlog zašto se ovde osećam
kao kod kuće. Lagano ispijam pivo i
snimam nedefinisane siluete uvijene u
dim i polumrak. Vrzmaju se oko mene, a
proćelavi gospodin šanker, konjskog
lica, samo naizgled zbunjenog pogleda i
šiljatog nosa ni ne čeka da naručim. Za
alkohol u Orhideji ne treba moliti.
Naliva me bez griže savesti. I stiže sve
da nas usluži. Kao da ima četiri ruke, što
je više nego čudno jer nikako ne deluje
okretno, pre tromo i nespretno. A ja
nisam jedina zašančena duša.
Orhideja je najveći noćni klub u
Novom H’Orlou i u njemu se sakupljaju
gotovo svi. Najviše ima nas, marginalaca
a s vremena na vreme dogodi se da
svrati neko od gospode Novog H'Orloa u
potrazi za jeftinim pićem i lakim
seksom. Motiv njihovog dolaska je
uglavnom ovo drugo. A da ne bi štrčali
trude se da ispoštuju kodeks oblačenja i
66