napora zajednice da ljudi budu bolje
obrazovani. Više sredstava
preusmerenih u obrazovanje, i
objektivan primitivizam će se
postepeno izgubiti.
Drugo značenje: Kako jezik
napreduje, mnoge reči dobijaju nova
značenja. Tako je i reč primitivizam,
najverovatnije još tridesetih godina
prošlog veka, dobila novo značenje i to
sa još negativnijom konotacijom. Reč
primitivizam se koristi ne samo da bi se
neko okarakterisao kao zaostao i
nedoviljno civilizovan, već i kao
asocijalan. U tom novom značenju,
primitivac je onaj pojedinac koji se
namerno opredelio da zadovoljenje
svojih neposrednih prohteva stavi
ispred potreba sredine u kojoj živi.
Drugim rečima, primitivac je krajnje
sebična osoba koja odbija da ima obzira
prema drugim članovima zajednice i
njihovim legitimnim potrebama.
Ponavljam, primitivac je onaj pojedinac
koji je spreman da krajnje sebično
zadovoljava svoje potrebe na račun
svog okruženja, bilo da je to okruženje
priroda ili društvo.
Kao najprizemniji primer ovakvog
primitivizma pomenuću pojavu koju
svakodnevno srećemo svuda u svetu.
Koliko puta nam se deslio da se
naljutimo kada neki vozač niti haje za
propise niti ima obzira prema drugim
učesnicima u saobraćaju i prepreči se u
raskrsnici samo da bi sebi obezbedio
minimalnu prednost? Takvog čoveka,
bez obzira što je naparfimisan i zavalien
u kožno sedište klimatizovanog
Mercedesa možemo okarakterisati kao
primitivca. Pošto taj vozač nije stavljen
u taj položaj objektivnim uslovima
sredine, već se za takvo ponašanje
svesno opredelio, predlažem ta taj vid
primitivizma nazovemo subjektivni
primitivizam.
E, baš to, taj subjektivni primitivizam
je ono što je za mene najuočljiviji
Argus Books Online Magazine #12
zajednički imenitelj ne samo izmedju
Gane i Srbije, već od svih nas,
ovozemaljaca, pravi jednu veliku
porodicu!
Subjektivni primitivizam ima ne
samo naglašene karakteristike
antisocijalnog ponašanja, već je u
suštini identičan sa većinom
kriminalnih dela. Primitivizam, u ovom
drugom značenju, je daleko tvrdoglaviji
i postojaniji od objektivnog
primitivizma. Njega ćemo se rešiti
daleko teže nego od neopranih i
smrdljivih saputnika u autobusu.
Nažalost, većina subjektivno
primitivnih radnji se retko žigošu kao
kriminalne radnje, već se preko njih
prećutno prelazi. Društvo se snebiva da
reaguje da ne bi bilo optuženo za
netoleranciju i za elitizam. A možda se
plaši i odmazde!
Evo još primera. Došao čovek do
ideje da bronzani spomenik koji
obeležava jedan ključni momenat u
istoriji njegovog naroda može da mu
donese zaradu, pa on lepo demontira
spomenik i proda ga na kilogram nekom
drugom primitivcu! Zaboravio sam da
naglasim da se ovako nešto još nije
desilo u Africi južno od Sahare, već u
glavnom gradu Srbije! Pre neki dan
čujem da je deo beogradskog naselja
Žarkovo ostalo bez telefonskih veza.
Ispostavilo se da je nekom zatrebalo
bakarne žice, pa se čovek poslužio.
Novembra 2010 jedan voz je izleteo iz
šina nedaleko od Beograda. Razlog je
kradja šrafova koji su držali raskrsnicu!
Šta me briga za ljudske živote - moj
profit je važniji! (Žao mi je što moram
da kažem da se takav subjektivni
primitivizam javlja i na mnogo višem
nivou. „Hoću da kontrolišem izvore
nafte u nekoj nedodjiji; ljudski životi
koji su izgubljeni u tom pokušaju su
obična kolateralna šteta.“)
Stotine su primera subjektivnog
primitivizma koji se sreću u svim
50