društvima i u svim društvenim
strukturama. Od preglasne muzike,
preko zagadjenja čovekove sredine do
naturanja svog mišljenja. Primitivizam
je i naturanje svog ustavnog ustrojstva i
svog shvatanja demokratije drugim
narodima po svaku cenu. Ideološka,
nacionalna i religijska isključivost su
možda najopasniji oblici subjektivnog
primitivizma.
Agresivni, subjektivni primitivizam
je prisutan na svim meridijanima i u
svim podnebljima, od Novog Zelanda do
Islanda i od San Franciska do Beča.
Sukob sa subjektivnim
primitivizmom je uvek frustrirajući.
Sećam se našeg šokantnog razočarenja
kada smo pedesetih godina prošlog
veka, kao studenti u svojoj nesebičnoj,
ali i naivnoj želji da pomognemo
seljanima da ne stoje i čekaju autobus
po kiši, dobrovoljnim radom i od svijih
sredstava izgradili autobusko čekalište
u jednom selu koje je danas sastavni
deo Beograda. Medjutim, već nakon par
dana pojedinci iz tog sela su preko noći
razvalili nastrešnicu a materijal odneli
da prošire svoje svinjce. Nama koji smo
bili uključeni u tu akciju takav postupak
je bio potpuno nerazumljiv, a u
poredjenju sa našim entuzijazmom čak i
smešan. Takav postupak medjutim nije
bio ni malo smešan. Da stvar bude još
više za osudu, tu se radilo o imućnim, pa
čak i relativno dobro obrazovanim
pojedincima koji su pali u zamku
primitivizma te su svoje
sitnoposedničke interese stavili ispred
interesa sela i zajednice kao celine.
U to vreme bilo nas je puno koji smo
deo svoje mladosti uložili u izgradnju
naše zemlje. Mi smo stvarno bili
ujedinjeni ne samo da izgradimo zemlju,
već i da pomognemo svojoj sredini da se
oslobodi primitivizma i predrasuda.
Sličan duh je preovladjivao i u Gani za
vreme PNDC režima, ali je pod uticajem
razvijenih zemalja zapada postao
Argus Books Online Magazine #12
predmet potsmeha. (Objašnjenje za
PNDC na str. 106 i dalje.)
U većini zemljama južno od Sahare
borba protiv primitivizma još nije
nače