zadnje sedište. Zazvoniše flaše milim
zvukom. Krenusmo lagano ukrug pred
glavni ulaz gde već nije bilo nikakve
gužve. Jeboteee, plesač i još trojica
grmelja u crnim kožnim jaknama
okrenuti prema ulazu nekoga čekaju.
Lako je pogoditi koga. Lagano, ne
dodajući gas naglo i ne privlačeći
nikome pažnju izbih na široki prospekt
koji vodi ka Ljudmilinom stanu. Sad sam
već mogao da odahnem i pronađem
Dire Straits na kasetofonu. Muzika
ispuni prostor i zagluši zvuke motora.
Atmosfera postade prijatna koliko su to
okolnosti dozvoljavale. Putovanje nas je
čekalo, za moskovske prilike osrednje
dužine, po polupustim ulicama.
Ljudmila je levom rukom između
prednjih sedišta nešto napipavala na
zadnjem sedištu. Očito joj to nije
uspevalo te se sasvim izvila i drugom
rukom nešto pokušavala da nađe.
Opasno se tada približila meni. Opasno
da ne može biti opasnije. Mirisi su palili
i tako već raspaljenu maštu dok je
razum na jedvite jade obuzdavao čula i
to ona životinjska. Zver spava u meni, a
ova žena je neko ko tu zver zna da
razbudi za tili čas. Šta mi se ovo dešava i
čime će se sve ovo završiti – pomislih
dok krajem oka ugledah flašu
šampanjca u Ljudmilinim rukama.
Otvarala je šampanjac u kolima, usred
vožnje, pravdajući se da je nesnosna žeđ
razdire. Puče šampanjac i tekućina obli
od krova do patosa moj auto i mene
pogotovo. Umalo se ne slupasmo u tom
momentu jer bio sam mokar, a oči su mi
bile zamagljene od gazirane tečnost.
Zaustavih auto uz ivičnjak trotoara ne
verujući da se to meni događa. Nekakav
bes se pojavi ali vrlo brzo splasnu kad
Ljudmila poče da svojim jezikom
sakuplja kapljice šampanjca s mog
zabezeknutog lica. Ovo bre ni u
filmovima nisam video. Nem, i paralisan
od šoka otvorio sam usta u koja je
Ljudmila sipala nekoliko gutljaja još
uvek prohladne tečnosti. Postao sam
saučesnik ludačke prestave da ne
kažem jedan od glavnih aktera. Levom
rukom me je uhvatila za potiljak i
laganim pokretom mi poče spuštati
glavu ka njenom nabreklom dekolteu i
Argus Books Online Magazine #12
kapljicama šampanjca koje sam sada ja
trebao da uklonim sa njene glatke kože.
Tiho mi je šaptala na uvo da se iza ugla
nalazi njena zgrada te da ako hoćemo
možemo i da prošetamo ostavljajući
auto tu gde se sada nalazio. Uzeh
neophodno (foto-aparat i ostale stvari
ukjlučujući i dve flaše) i krenusmo. Bili
smo zagrljeni kao davni ljubavnici.
Prisnost koju opravdava alkohol. Greh
iz nehata, moglo bi se i tako nazvati.
Razularenost čudne noći imala je neku
dozu sumnje što se pojavi baš iza tog
ugla i njene zgrade. Ma nek se nosi sve u
p.m. ja živim život ove noći do
poslednjeg podeoka na potenciometru
što pokazuje volumen. U hodu dopismo
onu flašu rajske tečnosti te Ljudmila
neveštim pokretom zafrljači flašu na
pločnik ispred zgrade. Prasak stakla
privuče pažnju nekih prolaznika u
daljini. Začuše se glasovi, ali je to bilo
savršeno nebitno nama u tom trenutku.
Ljuda je kao u histeričnom transu
pevala neku pesmu pokušavajući da
drhtavim rukama otključa ulazna vrata
zgrade. Nije joj to polazilo za rukom.
Probah ja isti manevar. Meni se iz prve
vrata otvoriše. Drhtala je iako na ulici
nije bilo nimalo hladno. Zaboga jun je
mesec pomislih a ona se trese kao
priključena na 220. Pratio sam njen
nesiguran korak i nisam mogao da
shvatim o čemu se radi. Znam da nije
nešto mnogo popila te večeri.
Možda je brzo hvata ova slatkasta
tekućina. Ko zna možda je trgnula još
koji konjak ranije te se sve izmešalo.
Pravi šok nastade po samom ulasku u
lift. Prvi put sam bio maltene silovan od
strane predstavnice takozvanog
SLABIJEG POLA. Borio sam se za vazduh
kao davljenik. Divlja zver je bila i na
meni i u meni kao neka vampirica što se
dočepala žrtve izmučena vekovnom
glađu. Hronični nedostatak vazduha i
zauzete ruke su me činili bespomoćnim.
Možda zvuči neverovatno ali umalo ne
počeh da zovem u pomoć. Lift stade a
rvanje se produži do ulaznih vrata.
Jaknom sam pokupio sav kreč na zidu
uz koji me je veštica prislonila
verovatno u strahu da ne pobegnem.
Jakna je samo spreda bila crna.
33