između te knjige i 21. veka produbljuje i
proširuje do razmera koju više ne može
da premosti nikakva količina teoloških
sofizama i metafora ogrnutih u ostatke
razvejanih oblači-ća transcendencije.
Bog je go. Biblija je ludačka košulja
čovečanstva.
Još uvek se sećam svog razočarenja.
Koje je, čini mi se, bilo srazmerno
entuzijazmu s kojom sam ovu knjigu
uzeo da čitam. Optu-žio sam sebe. Do
mene je. Nisam joj dorastao. Nisam u
stanju da je razumem. Krenuo sam u
potragu za dodatnom literaturom, za
tumačenjima, koja su bila još jadnija od
teksta koja su tumačila. Ovo je ta reč
Božija?! Zbog ovoga su spaljivali antičku
književnost, Ana-kreonta i Sapfо?!
Nikad nisam zaista ni mislio da ju je
bog napisao. Zažmurio sam u startu na
tvrdnju o božanskom poreklu Biblije,
prihvatajući da su je pisali
bogonadahnuti ljudi. Ali em je njihov
talenat bio preskroman em je svet boga
koji je nadahnjivao njihovo pero i vodio
ruku bio bedan, suv, trnovit i prašnjav...
Kao Palestina.
Nisu Pavla ismevali po antičkim
agorama jer su njegove misli bile ispred
njegovog vremena pa nisu bili u stanju
da ih razumeju. Smejali su se jer je bio
smešan. Tim pre što je svoja žalosna
“učenja“ ogrtao božijim autoritetom.
Jedino pravo hrišćansko čudo je širenje
hrišća-nstva mediteranskim basenom.
Biblija je knjiga koja se ne čita u
dahu. Iščitava se kroz duži vremenski
period. Ja sam posle izvesnog vremena
primetio da od nje postajem depresivan.
Ni jednom se za vreme čitanja nisam
nasme-jao. Vrlo brzo sam zaključio da
mi je nemoguće da verujem u boga bez
smisla za humor. Boga koji se nikad ne
smeje. Nikad.
Ako smo stvoreni po obličju
biblijskog boga onda nam smisao za
humor nije od njega. Smeh je posledica
pada. Humor je dokaz inteli-gencije.
Grešni smo jer smo odbacili večnost
blažene tuposti. Nara-vno, bog nas je
darivao slobodnom voljom. Ali ako ona
nije u liniji s njegovom, sleduju
prokletstvo i večne muke. To je sloboda
koju su nudili svi tirani sveta. Slobodan
si da se pokoriš ili da se pobuniš. Ko želi
da je slobodan biće najsurovije kažnjen.
Argus Books Online Magazine #12
Bog se kroz čitavu Bibliju dva, tri
puta, ne nasmejao, već pod-smehnuo i
to bedi stvorenjima koje je stvorio,
njihovim mukama i njihovoj želji da se
oslobode njegovih tiranskih lanaca.
U Psalmima piše: “Zašto se bune
narodi i plemena pomišljaju zaludne
stvari? Ustaju carevi zemaljski, i knezovi
se skupljaju na Gospoda i na
pomazanika Njegovog. “Raskinimo
sveze njihove i zba-cimo sa sebe jaram
njihov.“ Onaj, što živi na nebesima,
smeje se, Gospod im se podsmeva. Pa im
govori u gnevu svom i jarošću svojom
zbunjuje ih: “Ja sam pomazao cara svog
na Sionu, na svetoj gori svojoj.“ (2:1-5)
I zatim: “Zlo misli bezbožnik
pravedniku, i škrguće na nj zubima
svojim. Ali mu se Gospod smeje, jer vidi
da se primiče dan njegov.“ (37:12-13)
To je zao podsmeh tiranina koji
uživa u bedi svojih podanika. To je
tiranin koji sreću i humor vidi kao
pretnju svojoj tiraniji. Njegov jektičavi,
sasušeni i impotentni propovednik
Pavle nas opominje: “A kurvarstvo i
svaka nečistota i lakomstvo da se i ne
spominje među vama, kao što se pristoji
svetima; Tako i sramotne i lude reči, ili
šale, što se ne pristoji; nego još
zahvaljivanje.“ (Efescima 5:3-4)
Šala je sumnjiva. Ona je naznaka
slobodnog duha, inteligencije, pobune.
Ona je odbacivanje krivice za
postojanje. Umesto toga, još
zahvaljivanja. Ljubljenje okova i
tiranovih stopala.
Iz stranice u stranicu... puzanje,
metanisanje, klečanje, padanje ničice,
pokoravanje, poslušnost, ječanje,
cviljenje, samokastriranje, pretnje,
udarci, iživljavanje, tanatofilija,
silovanja, ponižavanja, po-kolji,
etnocidi, genocidi, mračnjaštvo,
histerisanje, mrcvarenje sebe i drugih,
mržnja prema sebi, telu, životu, ženi,
drugom, pameti...
Iz stranice u stranicu.
Biblijski bog je bog robova... Morate
biti dvostruko kastrirani rob, fizički i
mentalno, da prihvatite ovog boga i
njegovu religiju.
U Bibliji nema ničega, apsolutno
ničega univerzalnog. Nema ni slovca
koje prevazilazi prilike pustošnog
Bliskog istoka poznog bro-nzanog doba.
23