porazi, prva istinska sreća i prvi bol.
Dani, sada tako nestvarni, kao da su iz
nekog drugog života, kao da sam to bio
neki drugi ja, neko drugo biće. Kao da je
to bilo vekovima pre, a ne pre svega par
decenija.
Šta sam zapravo tražio, zašto sam
došao?Šta sam očekivao da će se
desiti?Da li sam se nadao da ću ponovo
doživeti davno proživljenu sreću, da ću
vratiti vreme, da će mi se desiti neko
prosvetljenje koje će mi konačno dati
odgovore na pitanja šta sam, ko sam, šta
radim na ovom svetu, i koja je svrha
mog postojanja?Da li sam očekivao da
ću ponovo videti draga mi lica, ili da ću
ih barem oblikovati u mislima?
Mislio sam da je sve to nemoguće, ali
barem ovo poslednje se desilo. Melodija
sa planina me je nosila poput vilinske
pesme, razbistrila mi misli i sećanja, i
evo ih, sva ta draga lica koja sam voleo,
evo ih ponovo preda mnom, prolaze kao
u karnevalu, kao u nekom čudesnom
pozorištu, predstavi koja se uživo
odigrava pred mojim očima.
Beščujno sam uplovio u pravi
vremeplov. Nije bilo nikakvog bljeska,
nikakve blistave svetlosti, tunela,
crvotočina, ništa spektularno, a ipak su
sva ta mila lica ponovo bila tu.
Čavrljali smo srećni i bezbrižni, ja,
Vaso, Dragana, Sanja, Irena, žurili na
prvu jutarnju kafu u Hotel Sarajevo. Na
prvi čas ćemo ionako ,,zakasniti''. A
mogli bi i na drugi, mogla bi se ,,baciti''
koja partija bilijara. Promiču i druga
lica, neka iz osnovne, neka iz srednje
škole. Saša, Miroslav, Slaviša, Jolić, pa
veselo društvo iz mog sela- Sreten, Car,
Pero...smeškam se dok se ponovo
prisećam Slavoljubovih ludačkih i
šašavih priča. Pa Bilja jedna, Bilja druga,
a za jednom od Bilja svi smo čeznuli, i
Argus Books Online Magazine #12
patili tiho...kako je ta ,,patnja'' samo bila
slatka..Goca jedna, Goca druga,
Borislava, Živko...Milan, Kosta, Bogdan,
otkačene i vesele Vesna i Tanja, Miki sa
svojim pričama o filmovima i motorima,
pa Vaso, moram ga još jednom
pomenuti, moj najbolji drug, tihi i
spokojni Vaso, koga ništa ne može
poremetiti niti mu srušiti volju za
životom ... Vulić, Dragoljub i mnogi
drugi...pa i neki sa kojima se nisam tada
družio, koje možda tada nisam ni voleo
ali mi i oni sada fale i njih bi rado
video...
Sve su to lepe slike, svi su oni živi i
zdravi, sa nekima se i viđam, sa nekima
se i čujem telefonom, ili barem fejsom.
Ali znam, osećam, da ne mogu biti
pošteđen ni bola. Znam šta je
došlo...posle srećnih dana. Lica koja
sada posmatram, više nisu živa. Jovica,
Siniša, Dragan, Dejan, mnogi drugi... Ne
mogu da zamislim kako bi sada
izgledali, da su poživeli, sada bi