najuspelija replika ko zna koga,
nebitno... U očima am-basadora
Republike videla je užas tre¬nutka pred
smrt, onda kad joj je na rukama umirao.
Trenutak kad je shvatio ko ga je ubio!
Trenutak kad se sve promenilo!
Ali sad, uslovno „sad“, kad se pojavio
dečak nas-mejanih očiju, njena najgora
noćna mora tek je poči-njala...
Trebalo je da zna, trebalo je da ga
očekuje! Gospodari igre ne podnose
buntovnike! Uvide beznačaj sopstvene
moći. Protiv njega, kao da igra
otvorenih karata, On je sa lakoćom
prozire.
Ali ne, pomisli, igra još nije gotova!
8.
Trgao se vrišteći iz košmara pada u
ambis… a onda je shvatio da je zaspao
za stolom, na staroj knjizi Niko-dija
Stefanovića…
Kad se vratio oko dva izjutra u stan,
prvo je pro-verio da li je Mile stigao. Na
interfon se niko nije javljao, motora nije
bilo i odgovor je znao! Pokušao je
potom da nastavi sa čitanjem, ali umor
ga je sav¬ladao, pre nego što je i počeo.
Zaspao je!
Delovi sna, kojih se još živo sećao,
zaokupiše mu pažnju. Da li je to bio san?
A opet, snovi su čoveku još
nepoznata teritorija… Deo mozga koji
registruje zvuk i slike, budi se svaka dva
sata i beleži, verovatno nešto
besmisleno, devedeset po-sto
neupotrebljivo, ali posle poku¬šava da
tumači, da stvori smisao u besmislu, da
stvori priču koju može uklopiti u život!
Iako je to samo slučajno okidanje
sinapsi u neuronima… A možda, ipak
nije?
Šta su njegovi snovi, ako su to uopšte
snovi, njemu otkrili? Da je njegov
čukundeda Aleksa Lakić ubio
Magdalenu Simonović i njenog brata,
udavivši jedno u vodi, a drugo golim
Argus Books Online Magazine #12
rukama! Da je njegov pradeda Milutin
Lakić ubio iz puške svog sina Gavrila,
njegovog dedu, a zatim i samog sebe! Da
je njegov otac Lazar ubio svog brata
Marka, uskraćujući mu lek koji mu je
bio neophodan. Bio je čak spreman da
upotrebi pušku! Zašto? Da bi spasao
svog tek rođenog sina, od opasnosti za
koju je verovao da je stvarna! Menjao je
brata za sina! A Lenka? Ona je sanjala da
će morati ubiti Magdalenu i Roksandu,
pa se za taj događaj pripremila! I to sve
ispričala Iliji Lukoviću, da bi on to
mogao preneti nje-nom sinu! Šta je Mile
sanjao? Njegovu prokletu kuću koju do
sad nikad nije imao prilike, ne da vidi,
nego ni da nasluti da uopšte negde
postoji!
I odjednom se uplaši činjenice, da je
potomak loze ubica i samoubica!
Da li je to sudbina koja i njega čeka?
Od te pomisli uhvati ga jeza…
Dohvatio je sa stola praznu čašu za
viski i natočio preostalu rakiju od
kruške!
Spuštajući čašu primeti da je
nekoliko kapi rakije palo na marginu
lista otvorene knjige. I još nešto! Har-
tija je upila kapi i ispod mrlje se pojavio
plavi trag raz-livenog mastila, kao da je
sa druge strane, na margini nešto
rukom napisano!
Okrenuo je list. Ništa! Čak ni mrlje od
rakije. Onda se setio! To je bio onaj
slepljeni list, koji ga je iznervirao i zbog
koga je prestao sa čitanjem! Pokušao je
ponovo da ga razdvoji. List je bio
pažljivo zalepljen duž sve tri ivice, kao
da je to neko namerno hteo nešto da
sakrije!
Ustao je i u šanku natočio čašu vode.
Za šankom je pronašao nožić, a iz
kupatila uzeo četkicu za brijanje.
Umočio je četkicu u vodu i pažljivo
prešao više puta preko svih ivica
slepljenog lista. Voda je omekšala
hartiju, i uz pomoć nožića je uspeo da
odvoji slepljene listove na ćošku.
101