Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #12 | Page 10

maksimalno prigušio. Ipak, upozoravam te da ne bismo smeli da vičemo. - Imaš ti još mnogo toga da objasniš. Nervozno je ustao i počeo da šeta po sobi: Nisam siguran da si dovoljno pripremljena. Ne da shvatiš, već da prihvatiš ono što ću ti reći. Nisam bio naročito uspešan sa tobom, zar ne? Prihvatila si me gotovo u zadnjem trenutku. Već sam bio spreman da te prebacim i bez tvog pristanka... - Da me prebaciš? Gde? Misliš li da nisam prošla svaku stopu unutrašnje strane zida koji nas okružuje? - Hilija, molim te...! - zamucao je pokušavajući da sredi misli. - Nemoj me prekidati, jer nije jednostavno. Još ove noći moramo da napustimo ovu vremensku granu, jer se Centralno vreme približava kraju račve... Spustio se kraj nje gledajući je u oči. Poverenje se u nju ulivalo natapajući je i dok se opuštala shvatila je da ni ovoga puta, kao ni ranije, Kahakova nevinost nije osnovni uzrok. - Postoji legenda o Parkama... - O prediljama sudbine, Kloto, Atropo i Lakezis... - Vidiš, ima istine u toj legendi. Vreme jeste predivo, upleteno od niza vlakana i svako predstavlja nezavisno vreme koje ima sopstveni put... - Pričaš li mi o paralelnim svetovima...? - Može i tako da se kaže, mada su u pitanju paralelna vremena. Najsličnija vremena upliću se u osnovnu nit Centralnog Vremena i ono je jedino realno. Ostala vremena, koja se ne ugrade, prolaskom Centralnog vremena prestaju da postoje, kao suvišna vlakna pri ogorevanju konca. Ovo vreme je jedno od takvih vremena... - U šta želiš da me ubediš, Kahak? - Nije mogla da se uzdrži. Argus Books Online Magazine #12 - Nikada nisi razmišljala na taj način, inače bi shvatila da je svet u kome živiš pri kraju. Ti si pisac koji se bavi odnosima među ljudima. I šta se dešava? Zabranjeno ti je. I ne samo tebi i ne samo piscima, već svima koji na bilo koji način utvđuju istoriju ljudi. Konac vašeg vremena već ogoreva. Znaš li zašto je policija nazvana Saura? Zar te to ime ne podseća na gmizavce koji su bili i koji će opet da budu na kraju ove cirkoidne grane... - Nije loše postavljeno. Ali, u tom slučaju vremena ima na pretek. - Nema. Za četiri sata Centralno vreme će preći kritičnu tačku sa koje se još može izvršiti prenos na glavnu nit. Potrebna si nam tamo gde su odnosi među ljudima uređeni prema zakonima Večnog Trajanja... - Naučila sam da ne verujem u tvrdnje o konačno rešenim pitanjima. To vam je sigurno bilo poznato. Da li je to vaše Centralno Vreme zaista ono pravo ili ne, stvar je o kojoj ne mogu da odlučuju ljudi. Zašto baš vaše vreme? Zašto ne moje? - Potpuno se povratila i tiha nadmoć poče da preteže na njenu stranu. Kao da ga iskušava, promenila je temu. - Važnije mi je, sada, da znam šta je značilo ono rvanje na obali potoka? - Ne treba da se šališ sa tim. Jeste važno. Tvoja autosugestivna moć izuzetno je jaka i želja da obnoviš svoje romane vraća te niz vašu vremensku nit. To je vrlo opasno. Tako direktno srljaš u embrionalno stanje. Moramo pokrenuti sebe u vremenu a ne vreme u sebi... - Kahak, mislim da mi pružaš premalo potvrde za sve ono u šta želiš da poverujem. Čak i ako je sve tačno, moraš da znaš da moje siroto vreme, moj svet koji se raspada a ja i dalje u njemu živim, ne raspolaže sa toliko pameti da bih sve prihvatila. Ako je ono što činim za mene opasno, odakle, 10