Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #11 | Page 93

nekih drugih svemira, koji muče istu a možda I neku drugu brigu, o kojoj mi ne možemo ni da sanjamo. Dakle beskonačnost se u stvari sastoji od beskonačnog broja svemira, od kojih svaki, može ali I ne mora, da liči na ovaj naš. Mi možemo, na osnovu ljudske logike, da predpostavimo, da su oni slični našem svemiru. Ako je tako, svi oni ili imaju ili nemaju dovoljno materije, da svoje postojanje započnu uvek iznova u beskonačnom procesu radjanja, širenja, skupljanja I umiranja, pa novog radjanja. Ukoliko nemaju, onda se svaki od njih, posle svog velikog praska, širi, koliko god to trajalo, sve dotle, dok se ne sretne sa nekim drugim svemirom, koji se takodje širi. Kada se to desi, koliko god oni bili veliki i retki, onda će najverovatnije započeti novi proces sažimanja, sakupljanja, jer će, na nekom mestu u beskraju, doći do stvaranja taman toliko veće mase materije, da ona počne da sebi privlači, svojom u početku sićušnom gravitacijom, ostatak svoje okoline, povećavajući se i bivajući sve privlačnija, sve dok I sama ne postane ona početna kugla, koja će stvoriti novi svemir u novom velikom prasku. I ovaj proces se dešava na bezbroj različitih mesta u beskraju i prostora i vremena, odnosno ničega. Jedni se svemiri gase a iz njihove prašine nastaju novi. Proces vema sličan ovom, koji sam opisao, već se dešava u našem svemiru. Naime fizičari su došli do saznanja da u našem svemiru, nove zvezde I galaksije nastaju iz prašine zvezda koje su eksplodirale, tzv super nove, ili prilikom sudara dve galaksije. U ovom modelu beskraja u kom svemiri nemaju dovoljno materije za ponovno sopstveno radjanje, nema ponovnog pisanja ovih redova, nema ponovnog života, istog kakav je bio I istog kakav će biti, jer početna kugla može biti potpuno različita od bilo koje prethodne, od kojih nova nastaje I čiju prašinu sažima. Mada, s obzirom da se radi o bezgraničnom beskraju, svemoćna matematička verovatnoća daje nadu, da I ovaj proces može jednoga dana, da se završi na istom mestu na kome je počeo, pa opet sve nanovo. Postoji I druga matematička verovatnoća, a to je, da u nekom novom svemiru, čistom slučajnošću, sve bude kao I u nekom prethodnom, u kom smo sasvim slučajno živeli baš svi mi ovako kako živimo. Nešto slično kao kada se kugle na lotou pomešaju pa izadju potpuno isti brojevi kao u nekom prethodnom izvlačenju. Po toj verziji, s obzirom na beskraj bezkonačnosti, možda, na bezbroj mesta u ovo isto, naše sadašnje vreme, postojimo isti mi, I sve drugo oko nas. Ne treba gubiti nadu da smrt ipak nije apsolutni kraj. Argus Books Online Magazine 93