Bing Beng
Pre je bilo isto to, možda samo malo drugačije, a možda i ne.
Odakle ova dilema. Odatle, što ljudi još nisu uspeli da dokuče koliko
materije ima u našem svemiru . Ne znamo, da li je ima dovoljno, da
svojim medjusobnim, gravitacionim delovanjem, jednoga dana,
zaustavi dalje širenje našeg svemira ili ne. Ako ne, on će se širiti do
beskraja I tako postati, da tako kažemo, toliko redak, da se neće moći
ni prepoznati. E sad, ako ima dovoljno materije, svemir će se još neko
vreme širiti, ( mada niko ne zna koliko još dugo, jer neka nova saznanja
govore, da se širenja svemira još uvek ubrzava, kao da eksplosija još
traje, što nije nemoguće, jer mi još ne znamo ništa o tome, koliko dugo
svemir može da traje. Možda je svemir još uvek veoma mlad, u odnosu
na to koliko još može da postoji) a zatim početi polako da usporava
brzinu širenja, dok se ne zaustavi. Onda će lagano početi da se skuplja
.Vremenom će brzina skupljanja da se povećava I na kraju će se ceo
ovaj naš svemir sabiti u onu istu tačku, koja je na početku eksplodirala
u velikom prasku I koji će se ponovo desiti a onda, Jovo nanovo, sve
ponovo, potpuno isto, kao I nebrojeno puta pre I kao što će biti I
nebrojeno puta posle. Zašto isto, zato, što se u medjuvremenu ništa
nije promenilo.
Osnovni postulat prirode, bar po onome što za sada znamo, je da
ništa ne nastaje ni iz čega, niti nešto može da se pretvori u ništa. Bez
obzira što ima ljudi koji takve stvari vrlo uspešno rade, priroda to ipak
nemože. Dakle, u našem svemiru, moguce je, samo, nešto pretvoriti u
nešto drugo ali ukupan broj elemenata I njihovu ukupnu količinu
nemožemo menjati. Pošto u našem svemiru postoji samo materija I
energija a i to dvoje su, izgleda, na kraju, bar po Ajnaštajnu, jedno
isto,(razlika je samo u brzini kretanja, ako se nesto kreće brzinom
mnogo manjom od brzine svetlosti to je materija, ako se kreće brzinom
svetlosti onda ja pola materija pola energija a ako se kreće brzinom
svetlosti na kvadrat onda je čista energija) a od jednog do drugog
velikog praska, ukupnu količinu toga nečega je nemoguce promeniti,
onda to znači, da svaka kugla, koja eksplodira je potpuno ista kao I
predhodna, pa će I sama eksplozija morati da bude identična
predhodnoj, kao I sve što sledi dalje. To u stvari znači da sam ove
redove ja već nebrojeno puta pisao I da ću ih još nebrojeno puta pisati.
To znači takodje, da smo svi mi, već nebrojeno puta, živeli potpuno
istovetne živote, kao I ovaj sada I da će se to isto dešavati još
nebrojeno puta.
Argus Books Online Magazine
91