Branko Simović
Kontinuum
Savremene teorije astronomije pokušavaju da to objasne na
različite načine ali uglavnom tzv matematičkim modelima svemira ili
kako to oni stručno kažu, prostorno vremenskog kontinuuma. Ali, kao i
svaki drugi matematički model i ako on uglavnom izdržava matematičku
logiku i račun, nemoguće ga je objasniti čoveku. Ali da probamo.
Po astronomima, sve što mi danas možemo da saznamo, ipak ima
nešto što uslovno, možemo nazvati nekakvim početkom a to je, kako se
obično kaže, velika eksplozija, prasak, big beng. Pre oko 15 milijardi
godina kompletan svemir, koji mi danas poznajemo, bio je sabijen u
jednu malu kuglu, čija se veličina ne zna tačno ali je u poredjenju sa
današnjim razmerama tog našeg svemira, to bilo veliko taman toliko, da
bi se komotno moglo reći, da nije moglo ni da se vidi. Tu je bio
kompletan današnji svemir, ovaj koji mi poznajemo, sa svim svojim,
danas poznatim i nepoznatim pojavnim oblicima, materijom,
antimaterijom, silama , energijama, talasima, poljima, prostorom,
vremenom itd.
Naravno, da sve ovo, u toj prvobitnoj tački, nije izgledalo onako
kako ga mi danas poznajemo a kako je to bilo, neznamo, kao što
neznamo ništa o toj tački. Baš ništa, čak i ne naslućujemo. Kako je to tu
dospelo, kako je to nastalo, odakle, iz čega, to niko ne zna. Niko ne zna
ni u čemu se to nalazilo, to jest, šta je bilo oko toga. Obično se kaže, da
je okolo bila potpuno prazna praznina, to jest ništa. Kad na to
primenimo matematički model, to bi bila nula, odnosno, nešto što ne
postoji, nema ga. Dakle, ta tačka je bila nešto što ne znamo šta je u
ničemu. Prostor I vreme, u našem smislu reči, nastali su tek posle
eksplozije. Kako se eksplozija širila, ona je tako stvarala prostor I
vreme, kao fizičku pojavu u našem smislu reči, u ničemu. Čak I danas
fizičari kažu, da van granice ovog našeg kosmosa I dalje je ništa, nešto
što uopšte ne postoji.Svemir, dakle postoji u ničemu.
To ništa nema granicu, nema kraja, kao ni početka, jer ništa je
ništa, pa samim tim, ne može ni da ima ni početak, ni kraj. Sam pojam
beskonačnosti ljudski um ne poznaje I ne može ni da shvati. Uobičajeno
ljudsko pitanje je: pa dobro, nešto je beskonačno, ali šta je iza toga,
mora I to beskonačno negde da ima kraj I da je nešto iza toga. Neka
bude ali šta ćemo dalje, šta je iza toga drugog nečega, pa iza trećeg itd
i dokle tako. Onda bismo dobili opet beskonačno mnogo nečega, što je
iza onog predhodnog, itd. Ljudski um to ne prihvata I tačka.
Poseban je problem objasniti, ništa, nešto što ne postoji, čega
nema. I to, kao I beskonačnost, ljudi pokušavaju da shvate I objasne,
već hiljadama godina, bez uspeha, osim matematikom. Jedino u
matematici, ništa, sasvim lepo postoji kao 0 nula, I nikom ne smeta. Svi
je vrlo lepo razumeju, naročito recimo, kada su pare u pitanju, mada to
ipak smeta pomalo. Malo veći problem je razumeti beskonačnost, čak I
u matematici ali je matematika sasvim lepo razume i koristi.
Big beng je tako prećutnim dogovorom medju ljudima prihvaćen
kao neki početak ali, očigledno, ima ono staro ali, koje I inače kvari
mnoge stvari u životu, pa eto ga I ovde. Dakle, ali da vidimo da li je to
zaista početak i ako ne ali I ako da, šta je bilo pre.
Argus Books Online Magazine
90