Nebojša
Petković
Poslednji grad:
Prvi deo
Potraga
Dečak
Ako se ne obratite i ne budete kao deca,
nećete ući u Carstvo nebesko
(Mt.13,3).
Kraj šumskog potočića sedeo je dečak kome nije moglo biti više od
jedanaest godina. Plave neuredne kose i veselih očiju, prebirao je po
kamenju duž obale, sav zaokupljen tim poslom. Pokušavao je da
pronađe onaj pravi među gomilom pred sobom. Trebalo je da bude
savršeno obao i beo, ali svaki koji bi dohvatio imao je poneki
nedostatak. Neki su bili obli samo na jednoj strani, ali neravni,
udubljeni na drugoj, dok drugi behu prošarani tamnim mrljama, suviše
očiglednim da bi ih smatrao belim. Nije se zamarao, imao je strpljenja
da se posveti svemu što bi smatrao neobično važnim. Ovaj period dana
kao i mesto, bili su nešto dragoceno. Donosili su predah od zamornih
poslova koje bi mu je zadavala majka i priliku za usamljenošću. Onu za
kojom je čeznuo, za razliku od svih njegovih vršnjaka.
Istina, za razliku od njegova jedina dva vršnjaka, Stratimir, dečak
malo stariji od njega i mali Muk, gluvonemo dete, koga su svi zvali
mutavi Muk, bili su jedina deca pored njega u naseobini. Ali oni se
nikada nisu upućivali duboko u šumu do ovog mesta gde je tekao mali
potok i na kome je on često provodio svoje usamljeničke sate. Bilo je to
zBog straha, ali i zbog nedostatka želje. Posebno je Stratimir na
njegovo povremeno gubljenje iz „Sigurnog kruga“ kako su zvali
neposrednoXokruženjeXsvojihXkuća,XgledaoXsaXčuđenjemXiXneodo-
bravanjem. Uopšte uzevši, na njega su gotovo svi seljani gledali sa istim
tim emocijama. Jednostavno, govorili bi da je čudan. Njemu to nije
smetalo. Činilo mu se da je nekoliko kuća i uzak nepošumljen pojas oko
njih, previše mali svet. Odgovaralo mu je da strah i negodovanje
ostalih budu prepreka da mu se pridruže u „avanturama“.
Tu, nedaleko od potoka, na blagoj zaravni koja je iz guste šume
izvirivala na svetlost dana, mogao je da gleda sunce i nebo, drvo i vodu,
da oseti život koji je, po pravilu, često bežao iz njegovog sela. Bio je
svestan prisustva, čak mogao da razgovara sa šumskim duhovima o
kojima stalno priča seoska veštica Varda. Da im zapoveda svojom
blagošću, jer, po Vardi njima vladaju oni čistog ili izuzetno surovog
srca. Duhovi šume bili su moćni da onome koji se nađe u njihovom
carstvu pruže utočište ili večni zaborav. Takav, iz koga se onaj koji u
njega upadne, više nikada ne vraća svojoj kući. Mnogi su to drugo
Argus Books Online Magazine
80